Draga braćo i sestre,
kad sam prije 10 godina iz Bjelovara poslan u Zemunski samostan za predstojnika kuće i poslužitelja ovdašnje vjerničke zajednice bilo mi je teško jer gotovo ništa nisam znao o strukturi te zajednice, njezinim duhovnim potrebama i očekivanjima. Osim toga došao sam iz samostana u kojemu sam živio u bratstvu sa još nekoliko redovnika. Teško mi je bilo i zamisliti da može dobro funkcionirati redovnik samac izvan bratstva, koje je bitno za redovnički život. Te i sve druge poteškoće sam prevladao uz pomoć manje skupine vjernika koje sam ovdje zatekao i koji su me lijepo primili i prihvatili. Relativno mala vjernička zajednica imala je od početka veliko razumijevanje za moje dileme, poteškoće a ponekada i veće probleme. I ja sam se trudio zajednici pružiti sa svoje strane sve ono što sam znao i mogao premda nisam uvijek u tome uspijevao. Što smo se više upoznavali to smo se više razumijevali i prihvaćali. I tako smo pomalo gradili, produbljivali i učvršćivali međusobno zajedništvo. A kroz to smo i duhovno rasli.
Za sve trenutke, dane i godine koje sam ovdje proveo s vama zahvaljujem Bogu, mojim poglavarima i svima vama, što sam imao priliku i milost vas upoznati, s vama živjeti, od vas učiti, s vama se radovati i žalost dijeliti a iznad svega Boga slaviti. Sada je došlo vrijeme da odlazim u jednu drugu redovničku i vjerničku zajednicu a to će biti samostan i župa sv. Petra u Cerniku. Ponijet ću sa sobom bogato iskustvo koje sam ovdje stekao.
Dajem obećanje da vas nikad neću zaboraviti, uvijek ću vas se sjećati i trajno ću za vas moliti. Još jednom svima od srca HVALA. Neka vas prati Božji blagoslov i zagovor svetog Ivana Krstitelja i svetog našeg oca Franje. MIR I DOBRO!
fra Željko Paurić
