MUKA ISUSOVA I MUKA ČOVJEČANSTVA
Kroz Isusovu muku izriče se paradoks i proturječnost čovjeka i čovječanstva. Svi, i pojedinačno smo za princip ljubavi kao osnovni izvor ljudskog življenja i smisla življenja, a s druge strane naše življenje ide drugim smjerom (masa urliče na Isusa). Tu se smješta tajna mržnje naspram ljubavi. Izgleda da mržnja i može biti samo naspram ljubavi.
Isus stoji naspram mržnje. Isus koji je božansko utjelovljenje ljubavi (ako sam zlo učinio dokažite!) nije prihvaćen od onih koji čeznu za ljubavlju, koji čeznu da se zbudu Blaženstva. Zašto? Evo na ovo pitanje je vrlo teško odgovoriti. Kroz Posljednju večeru očituje se apsolutna Božja (Isusova) ljubav. Samoga sebe predaje da ljude nahrani ljubavlju. Predaje svoje tijelo i svoju krv. Predaje cijeloga sebe. To je osnovni Isusov stav prema svijetu. Isusova muka je njegova i naša istinska kušnja. On koji se istinski predao za čovječanstvo, za čovjeka, kao da nije prihvaćen od tog istog čovjeka koji čezne za apsolutnom ljubavlju.
Čovjek se pokazuje kao onaj koji ili ne razlikuje istinsku ljubav od zavođenja ili je toliko zločest. Jedno je od toga sigurno istinsko. Isusova muka je istinska kušnja za Isusa, za njegove učenike, za staru vjeru, svećenike, vlast i cijeli narod. Svatko je pokazao svoje pravo lice. Pokazali su se što su u sebi, u svojoj nutrini. I Isus i apostoli, i svećenici i vlast i narod. On (Isus) koji je sav Božja objava dobrote prema narodu i kojega je narod očekivao, sada ga ne slijedi.
I učenici su se pokazali kao oni koji su još bili prožeti ‘interesom’, sad kad im se čini da sve gube odriču se svih ljubavi i prijateljstva koja su proživljavali s Isusom, i u koje ih je uveo. Interesantna je ta općenarodna zaslijepljenost. Ustaju protiv samih sebe, protiv svojih nadanja. Postavljaju se krivo makar žele ispravno. I sve ide ukrivo. Ne prepoznaju ljubav, dozvoljavaju da se s njima manipulira, podržavaju čak one s kojima se ne slažu, koji ih iskorištavaju.
Tragedija ljubavi (iznevjerene) očituje se kroz lik Jude. Tamo gdje je ljubav, tamo može biti i izdaja. Isusa nisu izdali ni Pilat, ni drugi, nego onaj koji ga je ljubio. I izdaje ga znakom ljubavi. Tu se očituje preokret ljubavi u zloću. Interesantno je naglašena Pilatova kolaboracija, iako vidi da je Isus nevin, s Isusovim neprijateljima. Opet zapažamo kako općenita psihoza guta pojedinca pa kada je i svjestan drukčijeg stanja od masovnog aklamiranja.
Velikani su duha oni koji mogu ostati dosljedni sebi i svojoj savjesti unutar masovne psihoze. Takvi duhovi su stupovi ljudske povijesti. Također je interesantno registrirano, čovjek poganin je prvi koji u razapetom Isusu zapaža Sina Božjega. Njemu nikakva predrasuda nije smetala da istinski prepozna u Isusu Kristu – Mesiju. Često ljudi sklerozirani u svojoj religioznosti više ne zapažaju u Isusu Sina Božjega. Očito Isusova muka pokazuje ‘grešnost’ svih ljudi. Svi su ljudi potrebni spasenja i za sve je Isus umro da ih svojom ljubavlju opere, da im oprosti grijehe. “Oprosti im jer ne znaju što čine”. – Ne znamo što činimo ili ne činimo što znamo.
Isus, kao Božje objavljenje, došao je za sve ljude da ih preporodi. S naše strane traži se da prihvatimo ponuđenu ljubav koja će nas preporoditi. Isusova muka, nažalost, događa se i danas. Sve nam je prepoznatljivo, osim što njega ne prepoznajemo. I danas se nepravedno sudi Isusu, i danas ga opkoljuju apostoli koji zdvajaju, i danas se šeću Petri i Jude, i Ivani i Pilati… A sve je ovo znak da smo se malo odmakli od početka, da zapravo nismo prihvatili plodove Kristove muke.
Kao da nju redovno slavimo ali ne prihvaćamo njezinu poruku i ljubav. I ovaj Veliki tjedan, počevši od slavnog ulaska Isusovog u Jeruzalem pa do mučnog uspinjanja do vrha Golgote, vodi nas da nas pročisti, da nas dovede do našeg unutarnjeg uskrsnuća koje bi nas dovelo pojedinačno i zajednički do sveopćeg uskrsnuća. Isus nas predvodi i predvodit će dok i zadnjeg čovjeka ne privede do preobraženja, do Uskrsa.
Marijan Jurčević, OP
