Obavijesti

Došao je te davne 2011. godine u  zemunski Franjevački samostan tiho, gotovo neprimetno. Svojim strpljenjem, brigom za bližnje, spremnošću da pomogne, ulazio je u naše svakodnevne živote u naša srca i tamo ostao sve do današnjeg dana. Kroz sve ove godine njegovog boravka u našoj sredini  tako smo puno  toga uradili u našoj crkvi. Kao da ga je vodio onaj Spasiteljev poziv upućen sv. Franji: „Franjo obnovi moju Crkvu“. Popravili smo zvona, restaurirali: kipove u svetištu crkve, veliki luster, sliku Gospe Čenstohovske,  procesioni križ … Podržao nas je pri osnivanju udruge „Savršeno srce“ i radionica za decu koje smo kroz tu udrugu priređivali. Dočekivali smo „sv. Nikolu“ sa brojnom decom što se ne pamti iz predhodnih perioda. Priređivani su brojni koncerti umetničke muzike koje su izvodili razni umetnici kao i učenici  muzičkih škola iz Beograda i Zemuna, studenti sa svojim profesorima iz Kragujevca. Takođe smo imali zadovoljstvo da odgledamo nekoliko monodrama u izvođenju  naših poznatih glumaca. U prigodnim prilikama  pater Željko nam je prikazivao filmove sa temama iz života svetaca.Vodio je naš zbor na smotre horova naše provincije od 2012. – 2019. kad nas je korona zaustavila. Odlazili smo na hodočašća Gospi Osječkoj. To sve govori o širokom miljeu onoga što je pater Željko činio za našu zajednicu. To je onaj vidljivi deo delovanja pater Željka ali je značajniji  onaj manje vidljivi – duhovni. Kroz brojne propovedi, Euharistijska klanjanja trudio se da nas, tumačeći Evanđelje, čvršće i bolje poveže sa našim Spasiteljem. Tog malog, velikog čoveka Zemunci su zavoleli nezavisno od tog da li su katolici, pravoslavni ili ateist i dolazili su kod njega na razgovor.  

Vest o njegovom premeštaju nas je sve zatekla, rastužila. Ono što je sigurno pater Željko će ostati trajno u našim srcima, ostavljajući neizbrisiv trag.

Dozvoliću sebi slobodu da završim onako kako je sv. Franjo voleo da blagoslivlja:

Neka Te blagoslovi Gospodin i neka te čuva.

Neka Te licem svojim obasja, milostiv neka Ti bude.

Neka pogled svoj Gospodin svrne na Tebe i mir Ti podari.

Marija Galun, 30. 10. 2021.

Draga braćo i sestre,

kad sam prije 10 godina iz Bjelovara poslan u Zemunski samostan za predstojnika kuće i poslužitelja ovdašnje vjerničke zajednice bilo mi je teško jer gotovo ništa nisam znao o strukturi te zajednice, njezinim duhovnim potrebama i očekivanjima. Osim toga došao sam iz samostana u kojemu sam živio u bratstvu sa još nekoliko redovnika. Teško mi je bilo i zamisliti da može dobro funkcionirati redovnik samac izvan bratstva, koje je bitno za redovnički život. Te i sve druge poteškoće sam prevladao uz pomoć manje skupine vjernika koje sam ovdje zatekao i koji su me lijepo primili i prihvatili. Relativno mala vjernička zajednica imala je od početka veliko razumijevanje za moje dileme, poteškoće a ponekada i veće probleme. I ja sam se trudio zajednici pružiti sa svoje strane sve ono što sam znao i mogao premda nisam uvijek u tome uspijevao. Što smo se više upoznavali to smo se više razumijevali i prihvaćali. I tako smo pomalo gradili, produbljivali i učvršćivali međusobno zajedništvo. A kroz to smo i duhovno rasli.

Za sve trenutke, dane i godine koje sam ovdje proveo s vama zahvaljujem Bogu, mojim poglavarima i svima vama, što sam imao priliku i milost vas upoznati, s vama živjeti, od vas učiti, s vama se radovati i žalost dijeliti a iznad svega Boga slaviti. Sada je došlo vrijeme da odlazim u jednu drugu redovničku i vjerničku zajednicu a to će biti samostan i župa sv. Petra u Cerniku. Ponijet ću sa sobom bogato iskustvo koje sam ovdje stekao.

Dajem obećanje da vas nikad neću zaboraviti, uvijek ću vas se sjećati i trajno ću za vas moliti. Još jednom svima od srca HVALA. Neka vas prati Božji blagoslov i zagovor svetog Ivana Krstitelja i svetog našeg oca Franje. MIR I DOBRO!

fra Željko Paurić