Nekategorizirano

SVETOST DANAS

Blagdan Svih svetih je blagdan znanih i neznanih plemeniti ljudi. Blagdan svih onih koji su vjerovali u ljubav i plemenitost. Znani i neznani, slavni i neslavni, bogati i siromašni, bijeli i crni. Vrlo rano se ovaj blagdan slavio između Uskrsa i Duhova. Smisao je jasan: Svi sveti su pobjeda Kristova uskrsnuća u životu ljudi i prisutnost Duha Svetoga u njima. A od osmog stoljeća Svi sveti se počinju slaviti u Rimu prvoga studenog, a poslije devetog stoljeća u cijelom svijetu. Upozorava nas da više prepoznajemo plemenitost nego li zloću u ljudima.

Plemeniti prepoznaju plemenite! Blagdan Svih svetih je blagdan pobjede (trijumfa) dobra nad zlom. Također nam govori da je ljudski rod povezan živim lancem plemenitih srdaca koja su živjela i koja će živjeti. Što nam danas govori blagdan Svih Svetih? Da li znači neku vrijednost i neku normalnost? Ako se postavlja pitanje kršćanstvu tada se time postavlja u pitanje sama svetost. Možda je nastala kriva identifikacija forme i sadržaja svetosti unutar kršćanstva i općenitom poimanju sveca i svetosti. Čini se da je ovoga momenta u pitanju forma kršćanstva i forma njegove svetosti. Previše je kršćanstvo ‘protokolirano’, previše je postalo određena forma i dogma. [više] about 31. Nedjelja kroz godinu (B) – Svi sveti

SLJEPILO SRCA

(Mk 10, 46 – 52)

Biblija nam donosi susret Isusa sa slijepcem, skoro kao povijesni susret. Međutim, taj ‘susret’ je postao tip odnosa čovjeka i Istine, čovjeka i Boga. Mnogi su ‘uz Boga’ – uz Isusa, a da ga ne prepoznaju niti se njemu znaju obratiti. Oni su ‘masa uz njega’, a samo je poneki shvatio da ne vidi što se događa, da je slijep u srcu. I taj se obraća Bogu i Isusu. Skoro je najvažnije da je taj shvatio da ne vidi, i da se dao na put traženja. U Isusu je osjetio svoje prosvjetljenje, svoju svjetliju budućnost.

Pogledajmo sada, danas, ovaj isti ‘model’, model slijepih u srcu. Tko je slijepac, tko luta, tko traži, tko je masa koja je unutar kršćanstva i koja uopće ne prepoznaje Isusa? Potrebno je na temelju današnjeg Evanđelja sve ovo prepoznati. Ako prepoznamo vjerojatno će nam se pojaviti i svjetlija budućnost, pa makar se danas nalazili u mračnom tunelu. Kad je riječ o sljepilu, tada vrlo lagano bacamo pogled na druge i na njima prepoznajemo kako su ‘slijepi’, kako ne vide kuda idu, kako slijepo idu u provaliju… To nam je nekako ‘evidentno’, to dobro vidimo. A možda baš mi ne vidimo, možda smo baš mi slijepi i sudimo ne što vidimo nego sudimo iz nekog drugog stava ili odnosa prema drugima. [više] about 30. Nedjelja kroz godinu (B)

BOŽJA MOĆ JE LJUBAV – Prvenstvo služenja…
(Mk 10, 35 – 45)

Današnje Evanđelje postavlja nam pitanje kako zamišljamo i doživljavamo božansku moć, koja je Isusova moć? Najnormalnije je da moć Božju zamišljamo i očekujemo kao ljudsku samo puno (beskrajno) snažniju. Bog može sve ono što čovjek ne može – tako se gleda na Božju moć. Ipak, da li se Božja moć tako očituje, barem kroz govor Biblije, osobito kroz Novi zavjet? Isusova objava Boga otkriva nam da je Bog u svojoj moći ipak ‘drukčiji’, iako je postao čovjek ipak njegova se moć očituje drukčije od ljudskog (običnog) očekivanja.
Nije to više ‘silni Bog’ koji ruši cedrove, nije to Bog koji silom zastrašuje, nije to više Bog koji čini ‘čudna čudesa’. Isus nam objavljuje Boga koji je moćan koliko je moćna ljubav i dobrota. Sv. Ivan će reći da je Bog ljubav. Znači, moć Božju možemo susresti tamo gdje je moć ljubavi. Dok ljudi (čak i apostoli) traže moć (u smislu vladanja), Isus otkriva snagu služenja. Služenje svladava sve moćnike. Ali se ne može služiti u bahatosti. Služenje može proizlaziti samo iz altruizma. (Ovdje ne govorim o prisilnom služenju, to i nije služenje nego prisila). Dok ljudi idu za trijumfom, dotle Isus nudi ljubav i uzdiže ljubav iznad svake časti i vlasti.
Za Isusa ljubav je snažnija od svih sila iako ne djeluje na principu sile nego na principu blagosti. Isus sili suprotstavlja blagost i ljubav. Koji ljube i koji su blagi njihova je budućnost, oni su neuništivi. Oni se sami predaju i uskrsavaju. Dok ljudi izbjegavaju svaku patnju, a žele doći do cilja, dotle Isus kroz patnju (koja se prihvaća u svjetlu ljubavi) ide prema sjedinjenju ljubavlju. Kroz patnju se nanovo zbiva rađanje. Iluzija je da se može doći do cilja bez patnje. Svatko je obvezan da pije svoju čašu žuči. Takav je ljudski život, i tu ne znamo rješenje zato baš treba kroz patnju do cilja. Isus nam objavljuje da Bog ‘djeluje’ najsigurnije i najintimnije baš kroz ljubav.
On je u činu ljubavi i progovara kroz čine ljubavi. Tko ljubi, Bog mu garantira da će biti s njime. To je najveće Isusovo otkriće, ali ne otkriće neke nove teorije nego novog života. Isus je svojim životom objavio istinu Božje ljubavi. On je sama ljubav koja je svakim svojim činom ljubila. Isusovu objavu sv. Ivan će pretvoriti u definiciju Boga: Bog je Ljubav i tko ostaje u ljubavi ostaje u Bogu. Izgleda malo čudno ali ništa manje istinito, Bog svoju moć iskazuje kroz ljubav i nemoć, i kao da mu je svaka druga moć strana i nama neprepoznatljiva. I tu je izbio nesporazum između Boga kojega objavljuje Isus (Bog ljubavi i nježnosti, predanje sve do smrti) i starozavjetnog vjerovanja u Boga silne moći.
Na ovome je izbio nesporazum između grčkog vjerovanja, pa i rimskog od Isusovog objavljivanja. Zato ponizni i plemeniti, a ne bahati i moćni, povjerovaše Isusu i postadoše ljubavlju bogati i neuništivi. Pokazali su se moćniji od svih silnika ovoga svijeta. Umirali su i ‘nicali’. Ova zemlja sa svim svojim zlima ne može poraziti ljubav i dobrotu. Nekima može ovakav Bog biti neprihvatljiv, preblag, predobar. Isus objavljuje baš takvog Boga. Islamska je tradicija zamjerala kršćanskom vjerovanju u Boga koji je premilostiv. Isus je ipak postavio svojim učenicima pitanje hoće li njega nasljedovati, a osnovno je u nasljedovanju Isusa da se vjeruje u Boga kakvog on objavljuje i živi.
Zato je u kršćanskom vjerovanju najveći onaj koji se iz ljubavi predaje, onaj koji služi čovječanstvu. Taj ‘radi kao Bog’ i slijedi božanski put. Ljudsko neshvaćanje snage ljubavi ipak je život i povijest uvijek opovrgavala. Zla i moći su se smjenjivali a ljubav je ostala i kao trajna čežnja i kao trajna vrijednost i sila. Ljubav ne vlada silom nego blagošću i predanjem. Pozvani smo da budemo kao naš Bog, kao Isus koji sve ljude ljubi i za sve se predaje.
Marijan Jurčević, OP

AKO ŽELIŠ PUNINU

Isuse, zadivljeni smo pristupom ovog mladića. Ono što ti je on rekao mi ne možemo: “Od svoje mladosti vršio sam sve Božje zapovijedi!” Zar to nije divno? Takvih nam mladića treba, takvih nam kršćana treba! A ipak, tako je žalosno završio i ovaj susret. Pitam se, kako to? Mladić očito osjeća da mu još nešto nedostaje. Osjeća da ti, Isuse, imaš ono što njega privlači. Kod tebe je sigurnost i mir, ti si svjetlo i istina, ti si život. Tvoji učenici osjećaju duboku sigurnost u tvojoj prisutnosti i spremni su sve staviti na kocku, samo da ostanu uz tebe. Ni njima nije još uvijek sve jasno, ali ostaju uz tebe. Očito je da osjećaju tvoju osobu tako snažnom i privlačnom, tako punom jasnoće i života, da ni ne vide neku drugu mogućnost za svoj život. Ostaju uz tebe, ostavljaju sve.

Mladić je do sada obdržavao zakon. U tome je bio dosljedan i pošten. A opet, nedostajala mu je ljubav, osobni angažman i osobni susret koji bi unio svjetlo u sve ono što je do tada činio. Nedostaješ mu ti, Isuse!

Isuse, što mi je činiti da baštinim život? Očito je da si kod ovog mladića i kod svakog od nas ti u pitanju: “Prodaj što imaš i slijedi mene!” To nije više obdržavanje zakona, nego ispunjenje zakona u hodu za tobom, jer ti si, Isuse, zakon ljubavi, novo načelo života. Susret s tobom je život! Mladića si stavio na kušnju. Trebalo je izabrati: život utemeljen na materijalnim dobrima i sigurnostima ovoga svijeta ili život bez ikakvih jamstava utemeljenih na ovozemaljskim vrednotama, već jedino na dubokoj osobnoj povezanosti s tobom. Zoveš mladića da ide za tobom. Drugo ništa nije važno, drugo sve može propasti! Ti si život! Pomozi mi, Isuse, da to shvatim. Postoji trajna napast u svakom od nas da ti, Isuse, dođeš u drugi plan, da te zanemarimo, da nam nisi tako važan, da imamo važnijih stvari i interesa. Sve to stavlja u pitanje i naš hod za tobom. Moguće je da se i mi toliko puta okrenemo u drugom smjeru jer nam se činiš prezahtjevnim, jer zapravo ne shvaćamo niti smo iskusili istinsku radost života u jedinstvenom susretu s tobom. Kad se to dogodi, Isuse, nećemo se više kolebati. Pored tebe sve je tako beznačajno. U tebi i po tebi sve može dobiti sasvim drugo značenje. Osposobi nas, Isuse, za velikodušni hod za tobom, za jedinstvenu ljubav koja će biti sposobna za svaku žrtvu, za životno opredjeljenje koje jedino osigurava život u punini, život vječni! I danas, Isuse, situacija postavlja pred nas mnoge izbore. Mnogi niti nemaju što prodavati, otima im se i razara toliko toga. Ne dopusti da se u nama razori ljubav i daj da nas sve ovo dovede bliže k tebi!

fra Zvjezdan

LJUBAV SVE PRAŠTA

Isuse, toliki su bračni drugovi čuli prigodom svoga vjenčanja ove tvoje riječi: “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”

Molimo te za sve bračne drugove. Njihovo si zajedništvo ti blagoslovio, njihovoj si se ljubavi ti radovao. Bio si začetnik klice ljubavi koja je u njima oblikovala želju i odluku da budu jedno zadrugo kroz cijeli život. Molimo te. Isuse, učvrsti ih u ljubavi. Podari im snage da se uvijek iznova nalaze i jedno drugom raduju. Daj im snage da mogu, u svjetlu tvoje ljubavi i tvoga blagoslova, nadvladavati tjeskobe, neprilike. poteškoće. drame svoga životnog hoda i da im vrijednost ljubavi i braka nikada ne dođe u pitanje. Ohrabri ih za praštanje i novo prihvaćanje. Daruj bračnim drugovima nova i dublja iskustva ljubavi i sebedarja.
Ti si u tajnu njihova zajedništva utkao nešto od one svoje neizrecive ljubavi kojom si ljubio svoju Crkvu. To je ljubav do potpunog darivanja, do smrti na križu. Nauči ih ljubiti. Neka muževi prepoznavaju svoje žene kao tvoj dar koji si im povjerio na službu ljubavi; neka žene otkriju u svojim muževima dar kojim si ih htio obdariti za cijeli život da imaju za koga živjeti i umirati. Neka se ne umore u tom imperativu ljubavi: živjeti i umirati za drugoga!

Isuse, molimo te za mladiće i djevojke.

Blagoslovi njihovo traženje, hodanje, njihovo otvaranje ljubavi. Zabrinjava nas, Isuse, činjenica da ima sve više mladića i djevojaka koji se ne odlučuju za brak, koji se boje te odluke, koji ostaju u neodlučnosti uz bojazan da će proigrati svoj i tvoj poziv na brak i ljubav. Molimo te, učini da mladi ljudi budu dovoljno hrabri da prihvate ljubav i dovoljno tvoji učenici da ljubav shvate kao izazov života. Neka se ne boje ljubavi ni braka. Očuvaj naše mlade. Isuse, od pogubnog mentaliteta ovoga svijeta koji daleko više reklamira užitak bez angažmana, sebičnost stavlja ispred nesebičnog dara u ljubavi. Ohrabri mlade za uzdržljivu i čistu ljubav, da bi postali dovoljno zreli za brak u potpunom darivanju koje neće biti lišeno nesebične i požrtvovne ljubavi.

Isuse, ohrabri nas sve da naš život u svim našim ljudskim odnosima bude iskren i lijep. Daruješ nam ljude da ih ljubimo. Ne dopusti da ih sebično promatramo kao sredstva za svoje ciljeve i svoje interese. Daj da svaki čovjek kojega nam daješ. svaka osoba koja dođe na naš životni put bude dar i znak za ljubav kojom želiš ispuniti ovaj svijet.

Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja!

Daruj nam, Gospodine hrabrosti i snage da ispunimo sve ono što će odgovarati tvojem planu stvaranja. Htio si da se ljudi jedno drugom raduju, kao što je prvi čovjek sretan uskliknuo kad si mu darovao životnu družicu! Daj, Gospodine. da imamo otvoreno srce kojim ćemo se i sada znati jedni drugima iskreno radovati!

fra Zvjezdan

CRKVA – PROROČKI NAROD

Divim se snazi tvoga imena, Gospodine.

Apostoli su bili također zapanjeni i iznenađeni. Netko je u tvoje ime izgonio zloduhe, makar nije pripadao njihovu krugu. A ipak, događalo se čudo, zli su duhovi bježali na sam spomen tvoga imena. Apostoli su mislili da imaju monopol na tvoje ime, na tebe i tvoju čudesnu moć. Htjeli su zabraniti toj osobi da to čini. Htjeli su zabraniti čovjeku da čini dobro u tvoje ime jer nije pripadao njihovome klanu.

Divan si, Gospodine!

Imaš toliko tolerancije i dobrote. Važno je najprije da se čini dobro, da se izgoni zlo i zloduh. Važno je da se omogući ljudima da osjete slobodu od vlasti zlog duha. To je sloboda, to je dar, to je onda i Božji, tvoj zahvat, jer gdje god se čini dobro tu je prisutan i tvoj Duh. Priznaješ svako dobro koje se čini za čovjeka.
Ima još nešto, Isuse, što me puni radošću. To je tvoj optimizam i tvoja vjera u čovjeka, u ljude.
To je sigurnost da je ono dobro u čovjeku dublje od zla i da su korijeni dobra izvorniji od drugih utjecaja. Uvjeravaš svoje apostole da se ne trebaju brinuti za tog čovjeka. To što nije u njihovu društvu još ne znači da nije Božji čovjek. To što ne ide za tobom, Isuse, na vidljiv način, kako si apostole pozvao, ne znači da nije na tvom putu. Uvjeravaš svoje učenike da mogu biti mirni i da puste tog čovjeka na miru da bi i dalje mogao činiti velike stvari u tvoje ime. Čak si i siguran, Gospodine, da nitko ne može činiti nešto silno u tvoje ime pa onda ubrzo zatim od tebe odstupiti. Koliko povjerenje u ljude! Kakva vjera tvoga srca!

Mislim na sve svoje nevjere i slabosti, na stranputice i padove. Daješ mi naslutiti da te ni to ne može uvjeriti o mojem odstupanju od tebe, ti i dalje vjeruješ da je tvoja milost u meni jača od svakoga zla. Mislim, Isuse, na krize i lutanja: a ti opet čekaš i znaš da će tvoja milost otkupljenja pobijediti, budući da je u mojim dubinama klica novoga, vječnoga života koji se ne da ugasiti. Hvala ti, Gospodine Isuse, za to tvoje povjerenje. Tvoje povjerenje izaziva nas na čin vjere!

Tvoja ljubav i praštanje neprestano nas pozivaju da odgovorimo ljubavlju. Jer, komu se mnogo prašta, mnogo ljubi. Tvoje korjenito opredjeljenje za nas u ljubavi prema nama trebalo bi izazvati u nama snagu da učinimo i snažne zahvate na sebi samima da bi se tvoje kraljevstvo u nama moglo ustaliti. Daj nam te snage, Isuse, jer nismo sigurni da bismo mogli žrtvovati svoje ruke samo iz zahtjeva da ne povrijedimo tvoju ljubav. A ipak, ljubav je tvoja bolja od života!

fra Zvjezdan