Nekategorizirano

SUSRET PUN RADOSTI

Anđeo je došao k Mariji i upravio joj je pozdrav:
“Zdravo, Marijo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Zdravo, ti koja si Bogu najdraža, ti koja si
zamilovana od Gospodina!
Zdravo, Marijo, koja nikada nisi ni jednim grijehom Boga uvrijedila!
Zdravo, Marijo, koja si Bogom ispunjena!
Zdravo, Marijo, koja blistaš ljepotom samoga neba! Zdravo!
Raduj se, Marijo, i otvori se tajni Božje ljubavi. Onaj koji je neprestano u tvome srcu po tvom
se predanju vjere želi nastaniti u tebi po neizrecivom daru neba.
Raduj se, Marijo, jer će tvoja radost biti hrana čitavome svijetu.
Raduj se, Marijo!
Ne boj se, Marijo, jer si našla milost u Boga!
Ne boj se tajne koja nadilazi ljudsku pamet, koju čovjek ne može shvatiti.
Ne boj se, Marijo, veličine Božje ljubavi.
Ne boj se, Marijo, Boga koji te je izabrao da po tebi ostvari planove svoje ljubavi.
Ne boj se, Marijo!
Našla si milost kod Boga. Bogu ti značiš radost. Bog ti se raduje. Bogu si tako neizrecivo važna
da mu je drago kad te gleda, kad te vidi. Marijo, Bog je razlio svoju ljubav i u tvoje srce, na
tvoje biće. Bog se usuđuje s tobom krenuti u pustolovinu ljubavi!
Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga!
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha
Svetoga i povika iz svega glasa:
“Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje!”
Blagoslovljena bila, Marijo, jer blagoslov nosiš svijetom. Gdje god stupi tvoja noga, razlijeva
se blagoslov neba. Puna si Boga koji je tvoje srce, tvoju utrobu, učinio plodnim darom neba.
Blagoslovljena bila, Marijo, jer će se po tebi radovati svi naraštaji.
Blagoslovljen plod utrobe tvoje. To je izvor i tvog blagoslova!
Blagoslovljen bio Bog i neka bude slavljen i proslavljen u svima i na svakom mjestu.
Blagoslovljen bio Isus koji je htio boraviti pod tvojim srcem.
Blagoslovljen plod komu si ti darovala čitavo svoje biće i poslužila mu kao šator susreta.
Blagoslovljen taj plod koji će nahraniti svu glad čitavoga svijeta. [više] about 4. Nedjelja Došašća (C)

Što nam je činiti?

Gospodine, s Ivanom Krstiteljem bio si sigurno jako zadovoljan. On je vjerno tvoju prenosio poruku i pripravljao ljude za tvoj dolazak. U tome je bio izravan i jasan. Ljudi su mu dolazili s temeljnim pitanjem: “Što nam je činiti?” Davao je svakome odgovor po kojem se taj mogao ponašati i živjeti. I mnogi su se opredijelili za život obraćenja i pokore i iščekivali su tvoj dolazak. Bez te priprave, Isuse, riskiramo da te ne prepoznamo, da ne uočimo ono bitno. Međutim, Gospodine, i pored Ivanovog pozivanja malo je ljudi kasnije krenulo za tobom. Malo se ljudi okrenulo k tebi i svoj život vezalo uz tebe. Bilo je tu tek nekoliko učenika koji su poslušali Ivanov poziv i krenuli za tobom. Drugi te nisu tako jasno otkrili niti prepoznali.
I mi trebamo nešto učiniti. Svake godine o došašću taj se izazov ponavlja. Može se dogoditi da te ni mi ne otkrijemo u onom svjetlu u kojem ti želiš doći i pohoditi svoj narod. Moguće je da i mi propustimo životnu priliku. I nama je nešto činiti. To je program obraćenja, program novoga života, program promjene svega čime bismo mogli staviti u pitanje tvoj dolazak i svoju spremnost da te dočekamo.
Ivan je sve učinio za tebe, izložio se je, bio je vjeran svojim riječima, revnovao je za tvoj zakon, riskirao je i svoj život. Mučenički ga je za tebe darovao. On je zaista sve učinio! A ipak, on sam u svojoj skromnosti govori da nije dostojan ni da ti odriješi remenje na obući. Nije dostojan najponiznije službe koju je u ono vrijeme rob činio svome gospodaru. On te već prepoznaje u sili i slavi. Pokazao te je ljudima i svojim učenicima izgovaraj ući proročke riječi: “Evo Jaganjca Božjega!”

Mi još nismo sve učinili. Još nismo spremni. Možda te zato, Gospodine, niti ne prepoznajemo kao Jaganjca Božjega, kao onoga koji je život svoj dao za nas, kao onoga koji nas je svojom prolivenom krvlju spasio od uništenja, od propasti. Možda zato jer ne činimo sve što možemo, ne otkrivamo te kao blagoslov i kao spasenje. Srce kao da nam je još uvijek zatvoreno za svu svjetlost i snagu kojom želiš obasjati naš život svojim otkupljenjem.

Isuse, što nam je činiti? Kršteni smo tvojim krštenjem. To je krštenje Duhom. Ivan govori i o krštenju ognjem. Je li zaista u nama, po tvojoj milosti, spaljeno sve što ne pripada tvojem svijetu, što ne pripada kraljevstvu Božjem? Katkad se bojimo tog ognja kojim krstiš. Međutim, snagom tvoje Riječi na djelu je tvoj Duh Sveti kojim si ti sam bio pomazan i po kojem si ostvarivao svoja spasiteljska djela i svoje poslanje. To je sila Duha Svetoga koji se pojavio nad apostolima na Duhove u obliku ognjenih jezika, kao oganj, oganj ljubavi, oganj kojim ti, Isuse, izgaraš za sve nas.

Dođi, Gospodine Isuse, i spali tim ognjem sve što je u nama ustajalo. Nismo dostojni odriješiti remenje na tvojoj obući, Isuse! Još puno manje nego tvoj sluga Ivan. Ali, pouzdajemo se u snagu tvoje milosti, u silu kojom si nas obdario u trenutku krštenja. Vjerujem da snaga toga sakramenta i danas djeluje u našim dubinama i da je potrebno već ovog došašća otvoriti se toj milosti koja je duboko pohranjena u našoj duši. Dođi, Isuse, i spasi nas!

fra Zvjezdan

Isus treba u nama rasti (Lk 3,1-6)

Ovo je vrijeme čekanja. Isuse, i inače mi uvijek nešto čekamo. To je naša stalna situacija. Čekamo bolji život, čekamo diplomu ili mirovinu, čekamo radno mjesto ili mjesečnu plaću, čekamo dolazak pisma ili glas prijatelja. Čekamo svršetak rata i prestanak strahota. Čekamo mir. Isuse, ovo je vrijeme čekanja. U ove dane imamo razloga da to čekanje još konkretnije izrazimo. Tako su hitne stvarnosti koje trebamo, kojima se nadamo. Ne vidimo ljudsko rješenje. Osjećamo sve više i više potrebu da zavapimo k tebi, Gospodine! Jer samo nas ti možeš spasiti, samo ti možeš učiniti da ljudi dođu k razumu. Od tebe, Isuse, očekujemo spasenje. Zato, Isuse, želim da svoje iščekivanje usmjerim na tebe. Osjećam da mi ne preostaje drugo nego čekati tebe, ići ususret tebi. Čekam toliko toga, nabrajam ti toliko toga i nikad ti neću moći sve reći, a ti mi poručuješ da je dovoljno da dođem k tebi, da se sjedinim s tobom. Dovoljno je tebe naći, tebe dočekati, tebe imati. Ti si sve, ti si spasenje, ti si život. Zato mi ne preostaje ništa drugo nego imati tebe, dočekati tebe. Zapravo osjećam da svi mi svoju energiju utrošimo u iščekivanje brojnih stvari, a ni ne mislimo da si ti punina i da u tebi kraljevstvo Božje ispunja sve druge želje.
Ti, Isuse, svojim dolaskom premašuješ i ono što se mi usuđujemo moliti. Ne bih htio zaboraviti, Gospodine Isuse, da je došašće i vrijeme tvoga čekanja. Sjećam se tvojih riječi: “Evo stojim na vratima i kucam… i čekam…!” I ti čekaš. Ovo je i tvoje vrijeme čekanja na moj, na naš dolazak. Ovo je vrijeme kada i ti želiš dočekati trenutak kad će ti svatko od nas otvoriti vrata, kad će ti svako srce otvoriti svoje tajne, kad će ti svatko od nas reći da si dobro došao i da možeš zakraljevati u tim tajnama moga ljudskog bića. Htio bih, Isuse, skratiti dane tvoga čekanja, kako bih još jasnije osjetio da i ti skraćuješ dane moga iščekivanja, mojih nadanja i mojih stradanja. Dobri Isuse, dođi, jer između tebe i mene više ne postoji nikakva prepreka. Dođi, Gospodine Isuse, i neka se u ovim danima došašća dogodi istinski susret između tebe i mene, tebe i tvojeg sluge koji će tek tada osjetiti puninu spasenja što samo od tebe može doći. Neću više gubiti vrijeme u tolikim čekanjima na različite vrednote života. Želim život u svojoj biti, život u svojim dubinama! Želim tebe, Isuse! Želim susret s tobom! To je onda i Božić i tvoje rođenje i tvoj ponovni dolazak! To je onda spasenje!
Čekam, Isuse, tebe! Ne želim gubiti vrijeme u svakojakim željama i u receptima kojima bih htio utjecati na tvoju volju. Ti, Isuse, bolje znaš što meni treba nego ja. Ti, Isuse, bolje znaš što je za moje dobro nego ja! Zato, dođi, Gospodine Isuse, i ostvari svoje spasenje i svoj dolazak u ove moje dane. Neka te i moja domovina Hrvatska dočeka i prizna!
fra Zvjezdan

VRIJEME  RADOSNE  NADE

“Bit će nevolja. Pokrenut će se sile zemaljske. Bit će znaci na nebeskim tijelima. Dogodit će se puno toga. Ali vi se ne bojte! Kad vidite da se to zbiva, podignite svoje glave. Približilo se vaše otkupljenje! Na vama je da idete ususret tim danima. Živite slobodno. Tko želi život svoj sačuvati, izgubit će ga. Međutim, tko život svoj izgubi, taj će ga naći.
Živite slobodno od ovih stvari koje prolaze. Prolazi obličje ovoga svijeta. Ne navezujte se za toliko toga što nema trajnosti. Ne gradite svoj život na materijalnim dobrima koja su tako privremena. Neka vam ne oteža srce u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama. To sve traže oni koji ne poznaju mene. Vi budite slobodni od toga. Radite, gradite s ljudima dobre volje ovaj svijet. Ali gradite ga na temeljima ljubavi prema bližnjemu; gradite ga na vjeri. Neka temeljne vrednote vašeg srca budu neprolazne.
Sve drugo otkinite od sebe. Sve što vas veže uz vaše navike; što vas želi zarobiti mislima da imate pravo na svoj život i na materijalne stvari; ono što je tako prolazno: sve to ostavite. Gradite za one vrednote koje ne propadaju.
Tako ćete spremno dočekati Sina čovječjega. Ići ćete aktivno ususret njegovu dolasku. Tada vas taj dan neće iznenaditi, budući da ćete biti spremni.
Oduševite se za siromaštvo. Gradite svijet ljubavi u kojem neće biti nasilja. Taj će svijet postajati novo nebo i nova zemlja i bit će otvoren preobrazbi koja je nužna za kraljevstvo Božje.”
Isuse, počinje novo vrijeme. Liturgijska je godina na početku. To je godina spasenja. Neka nam bude nova, neka nam bude na blagoslov. Otkrij nam tajne svoga kraljevstva. Daj da se naše srce oduševi za tebe, za ljubav.

fra Zvjezdan

KRIST KRALJ

JA SAM ROĐEN, JA SAM DOŠAO U SVIJET RADI OVOGA:
DA SVJEDOČIM ZA ISTINU

Isus je govorio u Otkrivenju da je Alfa i Omega. Alfa je prvo grčko slovo. Bog je u početku svega, svih stvari. Omega, posljednje grčko slovo: Bog je na koncu svega. Sve u njemu nalazi svrhu. Također se pjeva: Sve dolazi od njega, sve je u Njemu. Ovo je ono što se prvenstveno hoće reći blagdanom Krista kralja. Danas kada su sa svjetske pozornice otišli svi kraljevi i kraljevstva (ostalo još u Engleskoj, Belgiji, Švedskoj, Nizozemskoj, Španjolskoj, Danskoj – samo kao formalnosti), što li u našem doživljaju ono znači?
Skoro riječ ne znači mnogo, ali ako nešto znači onda je to neki monarhizam i vladanje odozgor. U svakom slučaju, ono što se misli pod kraljevstvom, očito, ne pripada Isusu Kristu. On se sam tih titula odrekao pred Pilatom. On je došao da služi, a ne da vlada. Njegov moto je ‘biti za druge’. Isusa su već za života i djelovanja htjeli zakraljiti. I bi zakraljen, skoro kad su pala kraljevstva. On je to uvijek vješto izbjegavao da ga se ne bi poistovjetilo s bilo kojom svjetovnom vlašću, da ga ne uvuku u politiku… On nije došao u svijet da bude konkurent bilo kojoj vlasti, iako su ga sve vlasti htjele ‘pridobiti’ za sebe i za svoju stranu. Često se željelo iskoristiti Isusovo ime da bi se pod tim imenom vladalo. Čak ga i Pilat želi ‘uvući’ među kraljeve, da bi ga zajedno s kraljevima i srušio. Ipak se u ljudskom rodu nije začeo uzvišeniji od Isusa Krista. Bog ga je začeo.
Nitko nije čovječanstvu potrebniji od njega, bez obzira na svjetska kraljevstva i vlasti svijeta. On je potreban ljudskoj nutrini. Čovjek, čovječanstvo trebaju Isusa kao svjetlo svojega životnog puta, kao novi život. On u ljudima budi, rasvjetljava božansku sliku. Svatko je od nas ta božanska slika, pa i kad nismo svjesni. Nečija je više ili manje zasjenjena, ali je božanska. I Isus dolazi da prepozna tu božansku sliku, a i da božanska slika u Isus prepozna svojega Boga. On je Alfa i Omega. Isusa trebaju očevi, djeca, mladi, svi ga trebaju, ali ne kao vlast nego kao spas. Kao Ljubav. Međutim, još su i danas prisutni svi oni koji ga hoće zakraljiti. Valjda, da bi u njegovo ime vladali. Stavljaju na njega krunu da je stave na sebe. Svi su danas prisutni kao i onda, svi su u nama prisutni. Iz toga je očito da nema ništa od njegova “kraljevstva”. On to izbjegava. Njega se upoznaje tek na njegovu putu. Ne na tronu, već u patnji, osuđenosti, siromaštvu, ljubavi – tako on ide ususret – tamo dolazi kao Spasitelj. Među takvima je njegovo kraljevstvo. [više] about 34. Nedjelja kroz godinu (B)

SIN ČOVJEČJI DOLAZI

Gospodine, puni smo straha. Uznemiravaju nas mnoge stvari, ispunjavaju nemirom. Sve je više ljudi koji trpe od nesanice, tjeskobe i straha. Strah nas je za sutra. Bojimo se zime koja je pred nama; kako će se tko izvući, koliko će stajati ogrjev, drva, ugljen ili slično? Je li osigurano dovoljno zimnice? Hoće li biti dosta novaca? Strah nas je, Isuse: kamo sve to vodi? Kako ćemo dalje? Nije li to znak da je blizu svršetak svijeta?
U evanđelju govoriš, Isuse, o strahotama, o čudnim znakovima, o pomicanju nebeskih tijela, o suncu koje više neće davati svjetla, o zvijezdama koje će se pokrenuti. Govoriš o znaku smokve i blizini ljeta. Vrijedi li to, Gospodine, i za ovo naše vrijeme? Toliko se toga poljuljalo, pokrenulo, uzdrmalo. Postavljaju se u pitanje osnovne vrednote na kojima se gradila ljudska sigurnost.

Gospodine, tako smo puni straha. Nije li to i zato što ne znamo čitati tvoje znakove i tumačiti vremena? Tvoje nam evanđelje poručuje: Kad to vidite, znajte: blizu je, na vratima! Nadalje, hrabriš nas: Kad to vidite, podignite svoje glave, jer je blizu vaše otkupljenje. Da, blizu je; blizu si, Gospodine! Vjerujem da su to znakovi koji žele upozoriti najprije svega na tvoju prisutnost, na sigurnost tvoje ljubavi i na prolaznost i nesigurnost ovoga svijeta.

Vjerujem da svi ovi znakovi žele usmjeriti naš pogled prema tebi, koji si jedini siguran i stalan, koji jedini ljubiš dokraja, koji želiš da se svi ljudi spase. Vjerujem da su sve ovo znakovi da si blizu, da si siromašan u euharistiji, da si strpljiv u sakramentu ispovijedi, da se saginješ do ubogih, ranjenih i bolesnih,
da se raduješ ljudskoj ljubavi, da daješ svoga Duha za život ovoga svijeta! Ti si blizu. Kad bi barem slični brojni znakovi sa svih strana mogli u našim vjerničkim srcima probuditi tu jasnu i uvijek vječnu istinu tvoje ljubavi!

fra Zvjezdan