Nekategorizirano

MUKA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

Gospodine, želim osluškivati tvoje posljednje riječi na križu. Zabilježeno ih je sedam. Progovori mi ti, Gospodine, danas u svojim vapajima s križa i daj da osjetim snagu tvoje molitve kojom si za mene na križu molio.

“Bože moj Bože moj zašto si me ostavio!” Isuse, ne mogu ni slutiti dubinu ovog vapaja. Ti koji si uvijek vršio volju Očevu morao si osjetiti bol Božje ostavljenosti. Samo grijeh može čovjeka odijeliti od Boga. U ovom času, Isuse, prepoznajem te kao Otkupitelja koji na sebe uzima sve grijehe svijeta. Svojom boli na križu otkupi nas od svakog prokletstva grijeha.

Oče oprosti im jer ne znaju što čine!”Oprosti njima, oprosti nama. Nikad nećemo do kraja shvatiti što činimo svojim grijehom. Ti to jedini znaš. Oprosti nam, Isuse! Izmoli i za nas Očevo oproštenje. Daj da rado i često prihvatimo snagu milosrđa kojeg si nam ti zaslužio na žrtveniku križa. Daj da iz vrela tvoga oproštenja naučimo i mi praštati svojim bližnjima. ‘Još danas bit ćeš sa mnom u raju!” Divno obećanje čovjeku koji je sav svoj život potrošio za zlo. Divno obećanje na vratima smrti. Hvala ti, Isuse, za ovu jedinstvenu gestu ljubavi. Čovjeku daješ nebo. a da ga on ničim nije zaslužio. Nebo je dar tvoje ljubavi. Daj nam ponizno srce da umijemo prihvatiti vječno zajedništvo s tobom kao čisti dar, jer po svojim zaslugama ne bismo stigli daleko. “Ženo, evo ti sina; sinko, evo ti majke!” Hvala ti za dar tvoje Majke. Primam ga kao oporuku tvoga srca. Potrebna nam je nježna i vjerna ljubav majčinskog srca. Hvala ti što si na taj način s križa molio i za mene, mislio i na mene. Ohrabren ljubavlju presvete Majke znam da nisam sam u križevi ma života. U hodu za tobom osjećam prisutnost tvoje i moje Majke. “Žedan sam!” Došao si utažiti glad i žeđ čitavoga svijeta. Žedan si bio na Jakovljevu zdencu. a ipak si želio najprije utažiti životnu žeđ Samarijanke i svih ljudi darom žive vode. Žedan si naše vjere. naše ljubavi. Sam izgaraš od želje da sve spasiš i da svima podijeliš hrane i pića, a u ovom času umireš od žeđi. Križ ostaje trajnim znakom tvoje žeđi za svakim od nas, za našom ljubavlju.

Htio bih utažiti tvoju žeđ, Isuse! Reci mi kako! “Dovršeno je!” To si samo ti mogao reći. Tvoj je život ispunjen; postigao si smisao i svrhu svoga života. Dovršio si volju Očevu. U svemu si bio poslušan do smrti na križu. U ovom groznom času, kad su mnogi u napasti da pomisle da se nasilno prekinula nit tvoga djelovanja i života, ti si dovršio svoj život, ispunio svoje djelo. Jer, to je zapravo Očevo djelo. Dovršio si djelo ljubavi i za mene! ”Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”Hvala ti, Isuse, za mir i predanje. Posljednji je čas tvoga života. Svoj duh predaješ Ocu. U dlanove istog Oca i mi smo urezani. I nas on nosi na svojim rukama. Isuse, ne dopusti da to zaboravimo. Dobri Otac i nad nama bdije. Daj nam milost da to osjetimo i u časovima kad se bude odvijala posljednja muka rastajanja od ovoga života. Neka nas hrabri sigurnost da nas Otac čeka i da si nam ti pripravio mjesto.

fra Zvjezdan

GOSPODNJA VEČERA

Gospodine, ti da meni pereš noge? Nećeš mi prati noge nikada! Ja te i previše cijenim. Ti si Učitelj, Gospodin. Ti si veliki autoritet. Ja se tebi neprestano klanjam. Kad god dođem u crkvu poklonim se tajni tvoje prisutnosti. Katkad imam volju čak i ničice pasti pred tebe i prostrti se pred tobom. Osjećam se malen i jadan pred tobom koji si tako svet i velik. Ne dolazi u obzir, Gospodine, da ti meni pereš noge, da se saginješ preda mnom. Moje su noge prljave i prašne. Često svojim nogama koračam stazama koje se tebi ne sviđaju. Moji putovi na kojima umaram svoje noge nisu uvijek ispravni. Kako ti onda mogu dopustiti da mi pereš noge? Nisam dostojan takve ponižavajuće tvoje usluge. Kao i Petra, Isuse, i mene uvjeravaš da mi moraš prati noge da bih imao dijela s tobom. Ti si uporan. Ne odustaješ od svoje nakane. Pred tobom moram popustiti. Da, Isuse, peri mi noge. Peri ono što je u meni najprljavije, najprašnije. Peri me od onoga čega se stidim, od mojih promašaja i grijeha. Peri me, Isuse.

Okupaj me cijeloga. Petru u onom času kao da to nije bilo potrebno. Meni je potrebno. Operi mi i glavu i ruke. Često su mi misli prljave, a rukama činim zlo. Operi mi jezik koji je ponekad neobično prljav. Ne biram uvijek svoje riječi. Moje su riječi često za druge bolne ili vrijeđaju moje i tuđe dostojanstvo. Operi me i okupaj, Isuse!

Operi mi srce. Ono je prevrtljivo. Operi me od mojih sebičnosti. Operi me od moje ograničenosti i neispravnog shvaćanja ljubavi. Često mislim da ljubim, a možda zapravo zarobljavam druge i prisvajam ih ljubomorno za sebe. Čisto srce stvori mi, Isuse, i obnovi u meni pravi duh.

Isuse, sada sam ja uporan. Ne peri mi samo noge. Potrebno mi je potpuno čišćenje. Potrebno mi je iskustvo potpunog oproštenja da bih mogao osjetiti radost koju u duši prouzroči tvoja posvetna milost. Okupaj me ne samo vodom, nego krvlju svojom, da bih mogao imati dijela s tobom ovdje i u vječnosti.

fra Zvjezdan

OČE, OPROSTI!

Isuse, otvara se zastor najdublje drame ovoga svijeta. Pozornica je Jeruzalem, Kalvarija. Glumaca nema, jer je sve stvarno; sve se to odvijalo u istini tvoga života. Mi čitamo taj izvještaj. Svečano ulaziš u grad koji će te nakon nekoliko dana odbaciti, osuditi i ubiti. Isuse, vjerujem da je ono što se dogodilo zapisano za nas danas. Nismo ni mi izvan te drame. Htio bih da se prepoznam, da se prepoznamo. Svijet i danas živi svoju dramu i tragediju. I danas ima nemira i rata, i danas ima nepovjerenja i mržnje. U tom svijetu i danas djeluješ i živiš, uzimaš na sebe naše boli i razdjeljenja, naše rane i umiranja. I danas, Isuse! Jer, ti nisi umro samo za one ljude, nekada, davno. Umro si i za nas, trpio si i za nas, uskrsnuo
si i za nas. To više ne mora biti Jeruzalem. Mogu te prepoznati i u ovom gradu. Priroda je danas tako
rascvjetana. Gradom se mogu primijetiti brojne maslinove grančice koje žele, nošene u crkvu i iz
crkve, pronositi našim gradovima i selima mir i blagoslov! Neka se to i zbude, Isuse! Neka se osjeti radost tvoga pohoda svakom gradu i neka bude trajan mir u srcima ljudi. Molim te za mir svakog grada i sela, molim te za mir svoga naroda, molim te za mir čitavoga svijeta. Molim te za mir u obiteljima, za mir u svakom srcu. To više nije Kalvarija. Ti i danas trpiš među nama. Sada je to prisutno u trpljenjima mnogih, u ranama brojnih tvojih “najmanjih” koji uzalud čekaju na ljubav. Prisutan si u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran. A ako zbog naših grijeha i naših nepažnji ljudi oko nas trpe, onda smo i mi slični onoj masi svijeta koja te osuđuje i razapinje. Oni, Isuse, “nisu znali što čine”, a mi to već jako dobro znamo. Isuse, daj nam milost ovih dana i učini da sudjelovanjem u liturgijskoj drami žrtve tvoje ljubavi postanemo bolji!

fra Zvjezdan

Ja te ne osuđujem

Isuse, ova žena iz evanđelja imala je tu nesreću da je uhvaćena u preljubu. Možda joj to nije bio prvi prekršaj i grijeh, ali ovaj puta je uhvaćena i privedena pred sudište. Dovedena je pred tebe kao da je neko čudovište, ne prepoznaje se u njoj osoba; to je neka, ona, neodređeno biće kojem treba suditi.
Ja vjerujem, Isuse, da je ova žena zapravo imala sreću! Sreću što je uhvaćena u preljubu i zbog toga privedena k tebi. Imala je sreću da tebe susretne. Svi su njezini tužitelji odstupili, posramljeni su se povukli, a ostao si samo ti: “Ja te ne osuđujem!” Dao si joj mogućnost novoga života. Pružaš joj ruku, daješ joj život. Ona je bila osuđena na smrt kamenovanjem. Ti si je oslobodio optužnice i ona je mogla od tebe otići u miru. Nisi odobrio njezin grijeh, ali si spasio ženu, osobu, biće koje je slabo i treba snage i praštanja.
Hvala ti, Isuse, za ovaj susret. Mi griješimo, Isuse, ali najčešće nemamo nesreću da budemo uhvaćeni u grijehu. Često naši grijesi ostaju skriveni od javnosti, nitko o tome ništa ne zna. Ni sami često nismo toga svjesni. A ipak, ti sve znaš. Znaš da su oni koji su ženu optužili isto tako grešnici. Samo što nisu imali sreću da budu razotkriveni pred tobom. Jer tada bi se čisti vratili od
tebe. Ovako, njihov grijeh ostaje! Teško nam je, Isuse, kad nas drugi okrivljuju, optužuju, ogovaraju ili kleveću. To nas boli. Želimo sačuvati svoj dobar glas, želimo pred javnošću biti kako treba. I tada nemamo sreće da se susretnemo s tobom!
Ti sve znaš, sve vidiš. Ti svakoga od nas gotovo svakodnevno možeš zateći u raznovrsnim preljubima našeg grešnog i prevrtljivog života. Danas te, Isuse, molim za sreću: da osjetimo da smo zatečeni u grijehu! Zatečeni činjenicom da ti sve vidiš i da sve znaš, da tražiš izgubljenu ovcu dok je ne nađeš. Daj nam sreću, Gospodine, ako i ne bude ljudskih tužitelja za naše grijehe, da možemo sami sebe optužiti i doći k tebi da bismo u ispovijedi čuli tvoju presudu: “Ja te ne osuđujem! Ja te ogrješujem od tvojih grijeha! Idi u miru!”
fra Zvjezdan

SVE MOJE TVOJE JE

Oče, sagriješih!

Sagriješih, jer sam mislio da je moj život sputan dok se nalazim u tvojoj kući, pod tvojim okriljem. Sagriješih, jer sam mislio da je pravi život negdje daleko od tebe, u nekom drugom gradu, u nekoj dalekoj zemlji. Sagriješih, jer sam mislio da me tvoj zakon sputava i da je pravi život u razuzdanosti i puštanju maha svim strastima. Sagriješih, Oče, jer sam tražio dio dobara koji me ide, a ti si uvijek bio spreman dati mi sve!

Oče, sagriješih!

Sagriješih, jer sam ti prigovorio da mi ništa nisi pružio, da mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim! Oče, sagriješih jer sam se ljutio kad si oprostio mojem bratu, kad si mu sve oprostio; jer si spreman uvijek svima oprostiti, a meni se čini da to nije pametno niti uputno. Oče, sagriješih, jer sam pomislio da svojim praštanjem drugima činiš nepravdu meni i zakidaš moja prava! Oče, sagriješih, jer nisam shvatio da je taj tvoj sin u isto vrijeme i moj brat. Oče, sagriješih, jer duboko u sebi ipak mislim da je moj rasipni brat proživio svoj vijek, a ja sam ostao prikraćen za ta iskustva. Sagriješih, jer sam mu zavidio na onome što nije život, što je bijeda, što vodi u smrt.

Oče, sagriješih, jer nisam htio poći za stol zajedno sa svojim bratom i dijeliti s tobom radost povratka!

Oče, oprosti!

Oprosti meni, svom rasipnom sinu!

Oprosti meni, svom zavidnom sinu!

Oprosti mi zbog mojih bijednih lutanja i raspuštenosti! Oprosti mi kad u tvojoj brizi za moje dobro vidim samo okove i sputanost!

Oprosti mi!

Nisam dostojan zvati se sinom tvojim, ali primi me! Oprosti, jer mi se to može i sutra dogoditi! Ne uskrati mi svoga milosrđa i sigurnosti da uvijek imam Oca koji me čeka i dom u koji se mogu vratiti!

Oče, hvala ti što si dobar!

Hvala ti što si milosrdan!

Hvala ti što si Otac!

fra Zvjezdan

STRPLJENJE I OBRAĆENJE

Gospodine, ostavi smokvu još ovu godinu dok je ne okopam i pognojim. Možda će ubuduće roditi…(13,8-9).

Često sami konstatiramo da nam život nije baš plodan dobrim djelima. To još bolje vidimo kod drugih. Kako se u takvom stanju ponašati – poučava nas Isus. Isto tako se vrlo često pitamo zašto nas, ili bližnje naše, snalazi neko zlo. Najjednostavnije je reći da je to posljedica nekih naših zlih postupaka. Ipak, s tim se odgovorom Isus ne slaže.

To je misterij koji ne možemo shvatiti. Najočitiji je Isusov poziv svim ljudima: obratite se! Iz ovoga poziva ne treba izvući zaključak da se trebaju obratiti samo oni koji ne vjeruju. Radi se o pozivu da se svi mi obratimo, da počnemo živjeti prema svojem uvjerenju i vjerovanju. Svi se kršćani trebaju obratiti, počevši od ‘vrha’ do ‘dna’. Za Bibliju nevjernik nije onaj koji ne vjeruje u Boga, nego onaj koji ne živi prema Božjim zapovijedima. Stoga se ovaj poziv odnosi na sve ljude i sva vremena.

Svi se trebamo obraćati i postajati plemenitiji. Obraćenje je proces. Rijetki su koji odjednom budu preobraženi. Redovno se to događa u vremenu i stoga treba upornosti i strpljenja. To znači također da se ni u kojem slučaju ne treba prepustiti i dignuti ruke od sebe i svojeg nastojanja da se bude plemenitiji i bolji. Svi ljudi su pozvani na ljubav i plemenitost. Svake godine provodimo korizmu kao intenzivnije vrijeme na svojem sređivanju i poboljšanju.

Potrebno je izići ispod maski, osloboditi se lažnog svojeg stanja. Korizma je vrijeme kad s Božjom pomoću “okopavamo sebe”, kad nam to vrijeme nudi Crkva kao milosno vrijeme. Bog nam trajno nudi milosno vrijeme. Neprestano nam nudi milosti. Istinski čovjek je Božja nada. Ovaj tjedan zadaje nam ‘zadatak’ da se upitamo koliko je naš život plodan, koliko iz njega proističu dobra djela. Isto tako da se upitamo koliko smo sterilni dobrim djelima, odnosno koliko još u našem životu ima tame i zloće? Upitajmo se kakvi su naši odnosi prema našim bližnjima? Da li bi se mogli kvalificirati kao odnosi osobe koja slijedi put Isusove ljubavi i dobrote?

Koliko smo strpljivi na svojem poslu? Koliko radimo savjesno svoja zaduženja? Izgleda da se naučimo raditi samo pod zakonom moranja, a dok je nešto ostavljeno našoj slobodi tada se pokazujemo besplodni. To i takvo stanje pokazuje čovjeka na razini djeteta i čovjeka bez uvjerenja. Što smo, najbolje pokazujemo na poslovima slobode, što smo slobodni učiniti i ne učiniti. Tu se pokazujemo što smo u svojoj dubini. Sad kad smo ušli u novi milenij pitamo se koliki su plodovi kršćanstva na uzdizanju dobrote i plemenitosti? Odgovorni smo za sadašnje i buduće vrijeme. Ako dajemo loše primjere pokazujemo mogućnosti i drugima da tako rade.

Isto tako dobrim primjerima pokazujemo mogući put usrećenja i punine. Ne smijemo se naviknuti na stanje ni dobro ni loše. Ne smijemo se naviknuti na neplodno stanje. To je prazni život. Taj prazni život se osobito očituje kao besmislen. Samo život ispunjen dobrotom i ljubavlju je osmišljeni život. Najopasnije je kad se čovjek nauči živjeti na “bespolodni” život, pa tako prolaze dani i godine bez životnog roda. Bez dobrih djela. Tada se gubi i nastojanje da se poboljša, da se mijenja. Zato je u kršćanstvo trajni poziv na obraćenje, na prihvaćanje mijenjanja. Kršćanstvo uvijek polaže nadu u čovjeka, prema svojem učitelju.

To je također razlog zašto se nikoga ne može otpisati niti odbaciti. “Još jednom okopajte smokvu…” Život ispunjen dobrim djelima je nešto što mu daje puninu i smišljenost. Za dobra djela, plodove, čovjek se nikada ne kaje. Ono što je u našem životu najosmišljenije i najsigurnije jesu dobra djela: nahraniti gladna, napojiti žedna, pomoći bolesnome, utješiti žalosnoga… Mi smo na životnom putu na kojemu susrećemo svoje slavne dane, svoja čudesa, ali isto tako i svoja zakazanja, svoje kušnje, svoj križ, i na koncu koji budu išli putom ljubavi, svoje uskrsnuće.

Gospodin svake godine, a moglo bi se reći, svaki čas bdije nad nama i polaže svoje nade u nas. On očekuje plodove ljubavi od nas. Mi trebamo uočiti razloge svoje neplodnosti, razloge zašto nam prolaze godine, a mi ne da nismo bolji nego se zna dogoditi da smo još zločestiji. To nas treba zabrinuti.

Obratimo se i povjerujmo Evanđelju: ljubav je naše spasenje.  Ipak, ne smijemo odgađati svoje obraćenje. Sve ima svoje vrijeme. Nemojmo dopustiti da nam iscuri vrijeme i da ne propadnemo ispod mogućnosti povratka.

Marijan Jurčević, OP