GOSPODINE NISAM DOSTOJAN
Stotine puta izgovorili smo tu molitvu prije svete pričesti: “Gospodine nisam dostojan…” Ali, jesmo li nad njom razmišljali? Evanđelje ove nedjelje poziva nas da se usmjerimo prema nutrini i razmislimo gdje i kako sami stojimo u ovoj molitvi.
“Gospodine nisam dostojan…” Tko tako može govoriti, taj zna za svoje slabosti i potrebu pomoći, taj zna dobro i za svoju krivnju i za svoj grijeh. U današnje vrijeme o tome govoriti nije po sebi razumljivo. Jer deviza danas glasi: Samopotvrđivanje! Samoostvarenje! Provođenje moći! Ja sam ok. Ja sam u redu! Samokritika je naprotiv rijetka vrijednost. Gredu u vlastitom oku lako se previdi. U modi je velika stvar sebe proglasiti svetim. Gotovo je nemoderno i zastarjelo, tako se barem čini, udarati se u prsa: Gospodine, nisam dostojan…
Mi ne moramo sebe ocrnjivati, kao da bismo svi bili samo grešnici. Mi smijemo kao kršćani također imati i zdravu samosvijest. Mi smijemo s radošću vidjeti i misliti na to, što smo vrijedni: mi smo već na prvim stranicama Biblije nazvani da smo “slika Božja”. Mi smijemo biti “braća i sestre Isus Krista”. Prema svjedočanstvu prve Petrove poslanice mi smo “sveti puk, kraljevsko svećenstvo”. A sveti Pavao nas naziva “stanom Božjim” i “hramom Duha Svetoga.”
Ali kad prije sv. pričesti ponizno molimo: “Gospodine, nisam dostojan…” tada iz toga govori čisti realizam, koji zna kako često i kako brzo opet živimo pod našim dostojanstvom kao kršćani. Mi se ne trebamo uvjeravati kompleksom manje vrijednosti; ali ne smijemo bez kritike biti oholi, umišljeni. Istina leži, kako se često kaže u sredini, jer mi smo uvidjeli, da Bog s nama ne može načiniti nikakvu državu. Lijepo je od njega da se ipak čvrsto drži nas. To čudesnije je, da se usprkos svemu u susretu svete pričesti “svraća k nama”, da je naš gost – i ujedno naš domaćin. [više] about 9. Nedjelja kroz godinu (C)