Nekategorizirano

ISUS NAS TREBA ODMAH

Danas želim, Isuse, razmišljati o tvom pozivu.

Učiš me da je krštenje dar, znak tvog poziva. Vjera me uči da nitko bez tebe ne može k Ocu.

Ti si i na mene pogledao. Još od utrobe majke pozvao si me. Računaš sa mnom. Divno je živjeti u toj sigurnosti. I mene poznaš, Isuse. Znaš svu moju ljudsku ograničenost i slabost, znaš padove i uspjehe, znaš što ti ja mogu, a što ne mogu pružiti. Želim jednostavno ići za tobom. Osjećam da mi to poručuješ promatrajući okolnosti poziva ovih tvojih učenika. Krpali su mreže, ispirali su ih, vukli na obalu. Radili su svoj svakodnevni posao. I upravo u tom kontekstu ti ih zoveš k sebi i očekuješ da se odazovu tvome pozivu.

Hvala ti na takvoj jednostavnosti i dobroti. Imaš toliko povjerenja u čovjeka. Znam: od mene očekuješ samo ono što ti ja mogu dati. Drugo ćeš učiniti ti. Sve drugo je tvoja briga. Od mene očekuješ da odmah krenem. da se odazovem, a ti ćeš od mene učiniti učenika po kojem će se tvoja dobrota proslaviti. Jer što sam slabiji, to će se tvoja dobrota jače očitovati i znat će se da je to tvoje spasiteljsko djelo, a ne djelo moga ljudskog nastojanja.

Proslavi se, Gospodine, i po pozivu kojim i mene zoveš u svoju službu i neka se poslanje moga krštenja i krizme oživotvori na dobro Crkve i svijeta.

fra Zvjezdan

UČITELJU GDJE STANUJEŠ?

Učitelju, gdje stanuješ? Gdje si našao mjesto da otpočineš, da se sakriješ, da boraviš? Smijem li k tebi, smijem li u prostore tvoga mira. tvoje samoće i sigurnosti? Smijem li onamo gdje ti boraviš u molitvi, gdje si u dubokom sjedinjenju s Ocem?

Učitelju, možeš li me povesti na ona mjesta gdje ćemo biti sami, ti i ja? Možeš li mi pokazati svoje srce, tajnu svoje molitve, tajnu svoje osobe? Možeš li mi darovati svoje povjerenje, primiti me kao jednog od svojih prijatelja?

Učitelju, povedi me k sebi, u svoj stan kao što si to učinio prvim učenicima koji su puni želje i znatiželje krenuli za tobom. Osvrni se i na mene. Okreni se da me vidiš. Želim ići za tobom. Pripazi na mene. Ne smiješ tako brzo, jer moj je korak sporiji. moj je hod laganiji. Ne mogu tako brzo do cilja. Pokaži mi svoj dom. Učitelju, primi me k sebi.

fra Zvjezdan

TEMELJNI SAKRAMENT CRKVE

Isuse, Sine Božji, Sine Očev! Klanjam se tajni tvoje osobe,  tajni tvojega božanskog sinovstva. Klanjam se ljubavi kojom te Otac ljubi. I u smrtnom tijelu, i u tijelu paloga  čovjeka, u tijelu ranjenom ranom  čovječanstva, u tijelu ograničenom i slabom, tvoj te Otac prepoznaje i priznaje svojim jedinorođenim Sinom. Ti si Sin. U ljudskoj naravi ti si Očev Sin, Očev jedinorođenac. Divna je ljubav koja u skrivenosti ljudske naravi otkriva divni odsjaj slave Očeve! I ja te prepoznajem i priznajem. Ti si Bog, Ti si Sin Božji. Ti si Očev ljubimac, jer je u tebi sva njegova milina. Divno je čuti riječi nježnosti i ljubavi kojom te grije srce Očevo. Ti si božanski Sin. Zaodjenut ljudskim tijelom i ljudskom naravi ništa nisi izgubio od božanske tajne svoje osobe. I kao Sin Marijin, kao jedan od nas, kao onaj koji je u svemu nama jednak osim u grijehu, ti si, Isuse, vječni Bog, Sin Boga Oca.

Isuse, danas ti na osobit način za sve to želim reći hvala. 

Hvala za Ivana Krstitelja, hvala za rijeku Jordan, za njezine vode koje su te prihvatile u svoje krilo. Hvala za krštenje i za otvoreno nebo i za znak prisutnoga Duha. Za sve ti hvala. Sve su to znakovi koji i danas govore, koji i danas upozoravaju. I mene je, Isuse, u času moga krštenja, zaodjenula voda koju si ti, Isuse, posvetio u času svoga krštenja. I ja sam opran tom vodom. I nada mnom se otvorilo nebo i sišao je Duh Sveti. Po sakramentu krštenja, snagom tvoje muke i uskrsnuća, i ja sam postao dijete Božje. I meni si dao pravo da, sjedinjen s tobom, Isuse, čujem riječ: ”Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina!” I ja sam Očev sin. I mene je nebo posvojilo, posinilo. I ja sam Ocu na radost. I ja sam željeno dijete koje može drugome pružiti radost. O, Isuse, ne želim to nikada zaboraviti. Želim se trajno sjećati te istine: voljeno sam dijete nebeskog Oca. Onaj koji je najodgovorniji za moj život, onaj koji me je dozvao u život – taj se veseli meni i mojemu životu, njemu sam ja na radost!

Hvala ti, Isuse, za tu milost. Hvala ti što svake godine ta evanđeoska poruka o ljubavi Očevoj odzvanja u našim crkvama. Hvala ti!

Molim te, učini da u dubinama svoga bića, duboko u svom srcu neprestano čujem jeku tih riječi te ih nikad ne smetnem s uma. Molim te, Isuse, neka mi te riječi budu ohrabrenje u časovima bolesti i slabosti! Neka me te riječi uvjeravaju da je ova zemlja ‘ljepša jer ja postojim, da moj život ima smisla jer je po krštenju u tebi utemeljen, da je nebo ljepše jer sam ja za nebo određen!

fra Zvjezdan

SLIJEDITI ZVIJEZDU SPASENJA

Vjerojatno svi poznajete izreku: “Uvijek kad misliš da dalje ne ide, odnekud dođe svjetlo.” U toj izreci izražena je životna mudrost: mi uvijek iznova dolazimo do granica u našemu životu, i to može biti vrlo bolno, katkad nas to obeshrabri a mnogi očajavaju.

Ipak: život ide  dalje. Čovjek je stvoren  za nadu. On nikada ne može reći: dovde i ne dalje!  Bilo kada zastoj u radu bio bi povlačenje. Dok god živimo na zemlji, mi trebamo sazrijevati iznutra, također i tada kad su naše vanjske snage u naponu ili splašnjavaju u bolesti.

Gdje nalazimo i otkrivamo to svjetlo nade i orijentacije, koje nas upućuje na put dobra, slično kao što je zvijezda uputila mudrace s Istoka na put do djeteta Isusa?

Prije negoli su “Sveta tri kralja” otkrili zvijezdu na nebu, dugo su bili u traženju istine, lijepoga i dobroga – ili baš Boga, u kojemu je sve to na najuzvišeniji mogući način ostvareno! Oni su u Svetom pismu označeni kao “magi”. To su bili učeni ljudi, koji su u svakom slučaju razmišljali o Bogu i svijetu. Njihova obuhvatna izobrazba nije ih učinila slijepima, nego im je dala da motre uistinu dobro i lijepo.  Na taj način su prihvatili i čudesni znak na nebu. Promatrali su prirodu i zvijezde, i tumačili su to događanje kao upozorenje na kraljevsko dijete, koje bi trebalo biti rođeno i svijetu donijeti spasenje u židovskoj zemlji. Usprkos svih poteškoća i muka krenuli su na put i slijedili su zvijezdu svoga života, koja ih je trebala voditi do djeteta Isusa i Marije i Josipa.

Jesmo li i mi već otkrili zvijezdu našega života? Bog i nas također vodi tajnovitim putovima ususret vječnome cilju.  On nam pokazuje taj put u savjesti, koja nas poziva, da činimo dobro i odbacujemo zlo. To je kao jeka Božjega glasa u nama. Dakako da je potrebno, slušati savjest, nju slijediti i ispravno usavršavati. Samo tada je tako reći “provjerena” i pokazuje nam dobar put.

U Proslovu Ivanova evanđelja kaže se: “Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet.” (Iv 1,9) Misli se na svjetlo Krista, Otkupitelja. Da, Božji Sin koji je postao čovjekom je to svjetlo!  Ono je od odlučujućeg značenja za naš život, da mi otkrijemo njegovo svjetlo i nosimo ga u srcima i tada ga predajemo dalje drugim ljudima. Tako raste i produbljuje se naša vjera i mi dijelimo tu vjeru s drugima, koji su u traženju za istinskim svjetlom, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka.

Marija, Majka Božja, koju častimo kao “Zvijezdu mora”, je kao putokaz za nas. Neka nam pokaže Isusa, oktupitelja ljudi: ono Dijete, koje je začela i rodila i koje donosi svijetu spasenje.

fra Jozo Župić

ŠTO NAM DONOSI GODINA NOVA?

Na pragu smo Nove godine. Jedva shvaćamo kako je brzo prohujalo vrijeme koje je iza nas, i kako se puno toga dogodilo u proteklom vremenu. Od nekih dana još trpimo, a na neke gledamo s ponosom i radošću.  Ujedno nas pritišću naše misli glede budućnosti: što će nam donijeti Nova godina? Puno toga smo planirali u prethodnoj godini, i od puno toga morali smo odustati.  Možda će sve biti dobro, nadamo se da ćemo biti zdravi, da nas neće pogoditi nesreća. Moramo živjeti s nesigurnošću, da ne znamo što će biti sutra. Pred nama je 365 darovanih dana i godina 2018. Mnogi od tih dana već su rezervirani u kalendaru ne samo mome nego i vašemu: poslovni termini, rođendani, možda posebni jubilej, posjet liječniku, sjednice udruge itd. Što će tada stvarno biti, mi to ne znamo. Veliki skeptik Biblije, Propovjednik, kaže to na ovaj način: “Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori” (Prop 11,5).  Dane Nove godine ne treba obilježiti samo s kvačicom, nego ih budno živjeti i oblikovati.

Luka kaže u svome evanđelju: “Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu”. Čudno. Sve što se dogodilo i što je bilo rečeno: kad je anđeo susreo nju, kad je posjetila Elizabetu, kad je s Josipom krenula u Betlehem, kad je pod vrlo neugodnim okolnostima rodila dijete, kad su došli pastiri i pričali kako im se objavio anđeo i rekao im, da  se rodio spasitelj, i da je to dijete povijeno u pelene, i da leži u njenom krilu. Sve to Marija prihvaća nježno i čuva u svojoj nutrini. I još više: sve te događaje prebiraše u svome srcu. Ona moli i pita Boga: “Što mi sa svime time želiš kazati?” Za Mariju to nije samo stvar razuma, nego i srca. U biti cijeloga čovjeka od glave do pete.

To bi moglo i nas potaknuti na pitanje: Što mi Bože želiš kazati kroz susrete, kroz iznenađenja, kroz zbunjenost?
Ne smijemo dopustiti da nam se uzme nada usprkos svemu. Ona ima svoj razlog: tko vjeruje, zna stvarno više! Naravno, ne u znanstvenom smislu, i životnu pamet ne posjeduju vjernici više nego drugi ljudi. Ali, oni grade na iskustvima, koja su ljudi tisućljećima upoznali sa svojim Bogom. Nakon osam dana od rođenja, Isus je bio obrezan kako je kod Židova bio običaj. (Lk 2,21) Obrezanje je znak saveza kojeg je Bog sklopio s Abrahamom i njegovim potomstvom. Mi kršćani doduše nismo obrezani, ali ako kao i Abraham vjerujemo Bogu, njegov savez vrijedi i za nas. Osam dana nakon Božića, na prvi dan Nove godine, slavimo Isusovo obrezanje i kroz to stavljamo znak saveza nad dolazeću godinu. Na nov način treba se dokazati Božja vjernost nama ljudima kao nosivi temelj našega života. Ova nada nije kao zviždanje u šumi, s kojim otklanjamo vlastiti strah. Bog nije mogao bliže doći nego  kad je postao jedan od nas: čovjek. Mi nismo pošteđeni od patnje i nevolje, ali nismo više sami. Postoji jedan koji s nama podnosi – svejedno što dolazi.

Učinimo nešto iz nama darovanog vremena. Bog zna da nemamo sve u ruci. U ovoj misi molimo Božji blagoslov za Novu godinu, da nas Bog zaštiti, da se okrene k nama, da ljudima koji su nam na srcu ide dobro. Molimo za njegovo milosrđe.

Naše obitelji i naši prijatelji stvarno mogu biti blagoslov za naš život. I mi sami možemo biti blagoslov za naše obitelji i za naše prijatelje.

fra Jozo Župić

DAROVANA OBITELJ

Bože moj, ti si u sebi, u tajni Presvetoga Trojstva, obitelj, zajedništvo savršenoga reda i ljubavi, zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Na svoju sliku stvorio si čovjeka. Stvorio si ga kao muško i žensko, kao biće koje ne može samo, koje je dio jednoga zajedništva. Stvorio si, Bože, čovjeka na sliku svoga Sina koji je i sam svoj ljudski život proživio unutar jedne obitelji i jedne zajednice. U Svetoj Obitelji daješ nam divan uzor obiteljskih kreposti, uzajamne nježnosti, podrške i ljubavi.

Otkrivamo da nije svako zajedništvo savršen sklad niti je svaka obitelj ozračje čiste ljubavi. Nisu u svakoj obitelji srca tako čista i otvorena za ljubav, kao u tvojoj obitelji, Isuse, gdje su za tebe kucala srca Marije i Josipa i gdje si im ti uzvraćao ljubavlju djeteta. Nije svaka obitelj sveta kao što je to bila tvoja u kojoj su se Marija i Josip nesebično i čisto ljubili u nesebičnom poštovanju i nježnosti. A ipak, svaka je obitelj pozvana na svetost, svaki je čovjek pozvan na svetost, na darivanje i ljubav. Gdje postoji darivanje u ljubavi, tu je sreća i mir. Gdje toga nema nastaje pakao. Nesnošljivo je živjeti u ozračju sebičnosti i traženju svoga prava i svoje volje.

Isuse, vrati svim obiteljskim zajedništvima otvorenost za ljubav i međusobno darivanje. Daj svim ljudima milost ljubavi. Vrati Isuse, ženama i muževima prvu ljubav međusobnog prepoznavanja, obogaćivanja i radosti.

Isuse, nema ljudskoga iskustva, osim grijeha, kroz koje nije prošla i tvoja obitelj. I ti si, zajedno s Majkom i Josipom iskusio progonstvo i raspolovljenost između doma i bezdomnosti. Sjeti se boli mnogih ljudi u Hrvatskoj koji su prognani sa svojih ognjišta i pomozi im da nađu utjehu u tvojoj Svetoj Obitelji.

Isuse, vrati svim obiteljima mir. Pomozi im da nasljeduju tvoju obitelj u svim poteškoćama i nevoljama. Tvoji roditelji, Isuse, sveti supružnici Josip i Marija, donijeli su te prikazati u Hram da obave propis Zakona. Time su dopustili tvome Ocu da pokaže da je zainteresiran za svako ljudsko čedo. Postoji neraskidiva veza između običnog, svakodnevnog i vjerničkoga života.

Isuse, pomozi našim obiteljima da pronalaze snagu za svoj život u posvećenju tebi te da nedjeljni pohod tvome Domu bude svjetlo i toplina izgradnji njihova doma.

Tvoji su sveti roditelji, Isuse, u riječima starca Šimuna stekli još jedno iskustvo o veličini Djeteta koje prinose o tvojoj veličini Isuse. Ali to svijetlo iskustvo začas se pretvara u tamu Golgote. I život svake ljudske obitelji ima svoje visine i dubine. svjetlosti i tame, radosti i žalosti.

Isuse, vrati vjeru u pobjedu ljubavi ondje gdje je ta ljubav u pitanju. Vrati, Isuse, snagu onima koji su na rubu svojih ljudskih sila i koji su u opasnosti da ustuknu pred silama zla, razdora i mržnje. Neka se nitko nikoga ne boji, neka se svatko svakome raduje!

Isuse, tvojim prikazanjem u Hramu počinje tvoj skroviti život. Šutnja, rad i rast u skrovitosti Nazareta. “Dijete je raslo i jačalo, te se napunjalo mudrosti, i milost je Božja bila na njemu”, veli evanđelist. Isuse, vrati djeci povjerenje u svoje roditelje. Daj roditeljima da poštuju svoju djecu kao osobe i shvate da djeca ne pripadaju njima, nego prvenstveno tebi koji im jedini možeš dati milost rasta u mudrosti. Isuse, neka sva djeca svijeta zajedno s tobom rastu i odrastu, u krugu svoje obitelji, za veliku obitelj svijeta!

Ti si, Isuse, živio u Svetoj Obitelji. Ali, ti nastavljaš živjeti u svakoj našoj obitelji, jer si u svakom srcu koje ti otvara vrata. Ti želiš u svakome od nas otkriti i oca i majku, brata i sestru i omogućiti tako svakome iskustvo Svete Obitelji, jer svetost izvire iz tvoga srca. Dođi, Isuse, ponovno u ove božićne dane u svako srce, u svaku obitelj!

fra Zvjezdan