Nekategorizirano

NE BOJ SE!

Josipu je u snu objavljeno da će tvoje ime biti Emanuel, Bog s nama. Ti ćeš, Isuse, biti sama blizina. Susretat ćeš ljude srcem punim ljubavi. Ti ćeš biti spasenje za svakog čovjeka koji iskrena srca traži Boga. Svaki puta kada na tako svečan način obećavaš da ćeš biti s nama, onda je to obećanje tvoje djelatne i žive prisutnosti, obećanje spasiteljske blizine. Ti si se utjelovio, postao si vidljiv, uzeo si naše ljudsko tijelo, hodao si ovom zemljom. Međutim, tajna tvoje prisutnosti i blizine je u dubokoj stvarnosti srca koje ljubi. Ti si svakom čovjeku bio prisutan ne samo tjelesno, vidljivo, nego si potpuno, cijelim svojim bićem, nastojao prodrijeti u tajne ljudskoga srca, otkriti duboke potrebe čovjeka. I u tome si savršeno uspijevao.

Isuse, ti si zaista znao tješiti, jer si pažljivo slušao. Znao si liječiti, jer si pomno ispitivao korijene bolesti; ti si znao vratiti radost, jer si imao oko i pogled za žalosne i siromašne. Tko god ti je pristupao osjetio je da ti, Isuse, ne rješavaš «slučajeve» serijski, niti se rješavaš ljudi na brzinu, nego svakom čovjeku pristupaš s posebnom pažnjom. Svaki je čovjek za tebe važan, svaki ti je potpuna osoba, vrijedan božanske ljubavi i svesrdne pomoći.

Kako se moram zastidjeti pred tobom, Isuse! Mi smo tako površni u susretima, tako tupi i bezosjećajni, gotovo neprisutni u našim odnosima. Često smo ljudima samo na uzvanjski način prisutni, a naše misli,, naše srce, naši interesi leže daleko. Ljude obrađujemo na brzinu i oni su nam uglavnom samo teret. Ne želimo biti nepristojni prema njima, ali škrtarimo na angažiranoj prisutnosti u kojoj se jedino može otkriti istinska ljubav koja oslobađa, koja tješi, koja daje snage, koja unosi svjetlo i radost u ljudsko srce.

Isuse, dolaziš kao Spasitelj, Emanuel, Bog s nama! Ti to želiš i danas biti svakome od nas. Ti si najprisutniji, sama blizina. Ostvario si to svojim utjelovljenjem, time što si postao čovjek, a potvrdio si to otajstvom kruha i vina. Svi izvanjski znakovi vjere uvjeravaju nas tako rječito da si ti, Isuse, i danas angažirano u ljubavi prisutan za svakoga od nas u svakoj našoj potrebi i radosti, u svakom času života.

fra Zvjezdan

DA DRUGOGA ČEKAMO?

Isuse, i ja često želim pitati: «Jesi li ti onaj koji ima doći, ili drugoga da čekamo?»

Isto te je pitao i Ivan Krstitelj iz tamnice. Čuo je za tebe. Tvoj odgovor se poziva na djela ljubavi u ozdravljenjima i čudesima. Kao da citiraš pradavnog proroka koji te je nagovijestio upravo u tim znacima. Ipak, Ivanu je potreban konkretan odgovor. Meni je potreban konkretan odgovor. Da, Isuse, u tvoje vrijeme slijepi su progledali, hromi su ustali…ali danas? Jesi li došao i za ovo naše vrijeme, jesi li još uvijek utjelovljeni Sin Božji i za naše prilike, za naše siromaštvo, za ovaj naš trenutak?

Činio si divne stvari. I Ivan je to čuo. Ipak, on je još uvijek u tamnici. A prorok je rekao da ćeš i potlačenima vratiti slobodu, da ćeš utamničene izvuči iz tamnice. Ivan je u tamnici. Jesi li ti onaj koji ima doći? Jesi li ti onaj koji ima meni doći, koji će postati moj Spasitelj? Ili da ipak drugoga čekam, budući da sam još uvijek u tamnici?

Ivanu si poručio odgovor. Izgleda da je on shvatio i da mu je to bilo dovoljno. Neki čak misle, Isuse, da je Ivan poslao svoje učenike da bi se oni uvjerili u istinu o tebi, da bi ostali uz tebe. Ivanu je bilo jasno! Jer, napokon, Isuse, Ivan i nije bio zatočen, nije utamničen, on je slobodan, njegovo je srce slobodno, njegova je duša slobodna. On je i u okovima slobodan. Naprotiv, Herod je zasužnjen u splet svojih vlastitih interesa, u svoju požudu, u svoje ljudske obzire i ne može izići iz tog ropstva. Ivanu je to jasno i njemu je to dovoljno. Ivan ti vjeruje, Isuse!

Vjerujem li ti i ja? Znam li se ja radovati tvome dolasku i u znakovima koji se tiču drugih? Znam li te prepoznati kao svjetlo svijeta dok liječiš oči drugima, a moje i dalje ostaju bolesne ili u tami? Znam li te slaviti dok činiš da hromi prohodaju, a ja još uvijek čekam ozdravljenje svojih nogu?

Znam li te prepoznati kao Otkupitelja i Osloboditelja, pa makar o tome slušao u tamnici? Isuse, Ivanu je bilo dovoljno to što je o tebi čuo, što su mu govorili. Njegovo je srce bilo sretno. Znao je da u tvoj dolazak mora ugraditi i žrtvu svoga vlastitog života. Bio je radostan zbog tvojega dolaska, dolaska «Zaručnika», Pripravio ti je put, put dostojan tako velikog Preteče za koga si, Isuse, imao toliko lijepih pohvala. Ne dopusti, Isuse, da se u svojim nastojanjima i poteškoćama sablaznimo o tebe. Ne dopusti nam da klonemo i da odustanemo od puta koji si nam zacrtao i da ne ostvarimo zadaće koje si nam povjerio. Daj da i mi danas, poput Ivana Krstitelja nekada, budemo poslušni tvojim riječima, vjerni pozivu na koji nas zoveš.

fra Zvjezdan

PROROK OBRAĆENJA

Gospodine, slušam glas tvoga preteče, Ivana Krstitelja. To je čovjek koji ti je po volji. Za njega si imao svoje divno svjedočanstvo. On je to i zaslužio svojim predanim životom. Bio je sav tvoj, sav za tebe. Sav je njegov život bio u službi tvoga poslanja. On živi za tebe; samo to za Ivana ima smisla. Samo se tako prepoznaje i doživljava istinski život. Kako je divno vidjeti nekoga tko sasvim pripada Bogu, Božjim planovima. Kako je divno susresti dušu potpuno predanu tebi. Ivan je bio predan tebi i tvojem djelu spasenja sve do kraja svog života. On je i umro za tebe.

Njegova je propovijed autentična. Ono što govori, to i čini. Propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha i sam proživljava istu stvarnost kroz svoj predani život. Zato se njegov glas i poziv na obraćenje čuje nadaleko. I dolaze k njemu ljudi sa svih strana i ljudi svih klasa i staleža. Dolaze ga čuti. Ivan im poručuje dvije stvari: prava je poziv na nov, bolji život – na obraćenje. Druga je poruka vezana uz tvoj dolazak: «Na vratima je Onaj koga čekate!»

Isuse, Ivan te je ozbiljno shvatio. On se za tvoj dolazak iskreno pripravljao. Htio je da nema nikoga na ovoj zemlji tko te ne bi prihvatio, spremno dočekao. Zato smatra svojom životnom zadaćom da sve ljude pripravi za tvoj dolazak. Propovijeda sve što je za to potrebno. Ivan nije bio lak u govoru. Govorio je teške i optužujuće riječi. Mi bismo se možda uvrijedili kad bi nama netko na taj način progovorio. Kao da smo bolji od Ivanovih suvremenika. A ipak, i nas se to tiče; i mi smo legla svakojake zlobe i pakosti! I mi upadamo u grijehe i često smo dvolični.

Nismo uvijek iskreni. Sve je to i naš problem, na sve smo to i mi pozvani. I sve se te riječi i nas tiču. Daj nam, Gospodine Isuse, snagu da iskreno pogledamo u vlastitu nutrinu i da iskrena srca primimo Ivanove riječi kao poziv na obraćenje u ove naše dane.

I danas nam dolaziš. Daješ nam ovo blagoslovljeno vrijeme da se pripravimo za tvoj dolazak. Hoćeš nas upozoriti da još imamo vremena. Još nije kasno. Toliko se toga još može ispraviti, dogoditi. Neka i nas ovaj poziv Ivana Krstitelja nađe spremne na djelo obraćenja, tako da božićne dane dočekamo čista srca.

Međutim, Isuse, osjećam da je taj glas u pustinji, taj dragocjeni glas Ivana krstitelja, pravi izazov za nas. Još te mnogi ne poznaju. Mnogi ni ne slute da si među nama. Mnogi te krivo zamišljaju. Mnogi su robovi različitih navika i klanjaju se svakojakim idolima. Ima još uvijek toliko posla oko pripravljanja ovoga svijeta za tvoj dolazak. Trebaš i danas preteče; trebaš ljude koji će glasno govoriti, koji će svjedočiti, koji će se sasvim predati tebi. Trebaš novih preteča. Posluži se mnome. Posluži se nama i neka svijet upozna da si nam tako neizrecivo blizu!

fra Zvjezdan

ISUS DOLAZI – ČEKAJMO!

Gospodine Isuse, sve mi ovih dana govori o tebi. Ti dolaziš; dolaziš ponovno da nas podigneš, dolaziš uvijek iznova da nas sjetiš da si tu, da nas nisi zaboravio. Dolaziš jer si tako odredio i jer si tako najavio. A svojima si rekao da čekaju. Tvoj je dolazak za ovu zemlju uvijek iznenađenje. Bez obzira koliko se čovjek pripravljao, bez obzira koliko dugo čekao, tvoj je dolazak uvijek iznenađenje za sve ljude. Iznenađuješ zato što svojim dolaskom nadmašuješ sva ljudska očekivanja. Iznenađuješ, jer dolaziš drukčije nego što to čovjek u sebi zamišlja. Iznenađuješ obične ljude i mudrace svih vremena, jer nitko ne može istinski domisliti tvoj dolazak niti ga može staviti u kalupe ljudskih računica.

Tako si, Isuse, iznenadio i svoje suvremenike prvim, povijesnim dolaskom kad si se rodio u Betlehemu. Nitko te nije tako očekivao. Očito je da su ljudi, i pored stoljetnih priprava, bili nespremni da te dočekaju. Čekali su te, ali na drukčiji način i zamišljali u drugom obličju. A ti si došao u siromaštvu i krhkosti čovjeka, u nejakosti djeteta. To je bilo previše za sve ljude onog vremena. Zato te nisu znali dočekati, nisu te znali prepoznati. Dolaziš i dalje kroz povijest. Svojoj Crkvi, svojim učenicima dolaziš u znakovima koji su tako siromašni i maleni da smo skloni ne prihvatiti te na taj tvoj način. Dolaziš nam u pričesti, u kruhu života, a tako se često dogodi da ne marimo za tu hranu od koje se živi. Dolaziš nam u ruci svećenika i molitvi Crkve, a mi bismo radije na neki drugi način osjetili olakšanje savjesti opterećene krivnjom. Dolaziš nam u pomazanju uljem, u položenim rukama, a mi te ne prepoznajemo. I danas je moguće da te ne vidimo! Kako ćemo te tek moći prepoznati i dočekati kada dođeš kao Sin Čovječji u slavi? Hoćemo li te prepoznati? Jesmo li dovoljno budni da nam ne izmakne ta životna prilika? Ti nam čak daješ i neke upute, ali znademo li ih pročitati i budno čekati, bdjeti da te prepoznamo – prema onoj tvojoj: «Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili»? Želim čvrsto povjerovati da bih te čekao budno: ti si u svakom siromahu, u svakom bližnjem. Spašen, ljubavlju okružen čovjek – to je slava Božja, to si ti u slavi! Želim, Isuse, to vjerovati, da bih te mogao neprestano budno čekati, da ne bih bio kao nerazborit domaćin koji zbog nebudnosti dopušta da mu tat okrade kuću.

Želim te čekati budno i prepoznavati neprestano, da bi i onaj naš posljednji, sudbonosni susret mogao biti u radosti. Ne želim ostati po strani, kao Noini suvremenici, ili kao oni koji će biti ostavljeni jer nisu znali dočekati Sina Čovječjega. Nauči me, Isuse, bdjeti, da bih te dočekao u radosti i slavi!

fra Zvjezdan

ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

Gospodine, druge si spasio! Druge si spašavao, izbavljao; mnoge si ozdravio. Bio si svima sve. Uvijek za druge. Kakao to da sebi nisi mogao pomoći? Zar je zatajila tvoja božanska moć kad je tebi trebalo snage i slobode. Vukli su te po trgoviema, od Poncija do Plata, lažno svjedočili, trnjem krunili da ze izrugaju. I konačno si prikovan na križ. Podno križa stoje oni koji te mrze i čekaju tvoj svršetak. I rugaju se tvojim iskazima dobrote prema ljudima. Kao da ti to ništa ne koristi: jer i onako sada samome sebi ne možeš pomoći. Što onda vrijedi što si tolikima pomogao? Što ti vrijedi što si druge spasio?

Nisi sišao s križa. Ostao si visjeti; poružen i ponižen. Ništa ne činiš za sebe, za svoje spasenje. Kao da dopuštaš svojim protivnicima da triumfiraju do kraja. Teško je to shvatiti. Bilo bi lakše shvatiti da si im dopustio da na kratko pomisle da mogu sve, da su jači od tebe, da su dovoljno utjecajni i jaki da im tvoj autoritet neće umanjiti dobar glas kod naroda. Ali – da ćeš ti zaista ići do kraja, da ćeš dopustiti da umreš na križu: to je tako teško shvatiti.

Često mislim, Isuse, što bi se dogodilo da si zaista sišao s križa, kako su to oni tražili? Bi li time zaista dokazao da si ti Krist, Božji Izabranik? Bi li to zaista bio znak da te Bog voli? Bi li ti oni povjerovali da si to učinio? Ne bi li se time spustio na razinu njihovih ograničenih želja i sebičnih nakana? Bi li time zaista dokazao da si Bog ljubavi kad bi spasio sebe? I bi li to bilo spasenje? Meni se isto tako katkad čini da bi to bilo dobro. Jer, i ja se tako molim. Kad osjetim da se dogodilo ono što sam molio čini mi se da me Bog voli, da sam mu drag, da me nije zaboravio. Međutim, kad se ne događa po mojim željama, kad me pogodi neka muka i zlo, čini mi se da me je i Bog ostavio, zaboravio. Ljubav Božju mjerim po mjerilima svojih ljudskih želja.

Svijet ne bi postao drugačiji, svijet ne bi ništa shvatio da si ti sišao s križa. To bi bio poraz pred logikom ovoga svijeta. Želim ti, Isuse, danas zahvaliti što nisi sišao s križa. Hvala ti što si svoje kraljevstvo utemeljio na drvetu križa. Hvala ti što nisi kao kraljevi i vlastodršci ovoga svijeta koji spašavaju sebe i svoje ideje. Ti spašavaš druge i daješ život svoj za svoje. Ti si jedinstveni Kralj ovoga svijeta i svemira, jer si dobri pastir koji ne traži sebe ni svoje, nego dobro drugih! Isuse, sjeti me se u kraljevstvu svome! Isuse, osmisli moj život i kad visim na križu poput razbojnika tebi zdesna. Otkrij mi tajnu da i to mogu biti vrata života, a ne besmisao smmrti. Otkrij mi tajnu svoga kraljevstva ljubavi!

fra Zvjezdan