Nekategorizirano

BRATSKA OPOMENA

Gospodine, hvala ti za ohrabrenje i ljubav. Ohrabruje me tvoje obećanje da ćeš biti uvijek s nama, da ćeš zasigurno biti prisutan gdje su samo dvojica sabrana u tvoje ime. Gdje se nađu dvije osobe i osjećaju se međusobno kao braća u tvoje ime, tu si i ti, Isuse, prisutan, tu si i ti kao treći brat. Ta sigurnost tvoje prisutnosti je divan blagoslov svake molitve. Ti sigurno nećeš nikada zakazati. Ti si vjeran svojoj riječi. Prisutan si i pun ljubavi u svakom zajedništvu tvojih učenika, vjernika.

Hvala ti, Isuse, što na taj način pokazuješ da si i meni brat i da si mi blizu. Osjećam na osobit način da si mi ti prvi i najbliži brat. Želim od tebe čuti ono što preporučaš svakom bratskom zajedništvu: opomena i spasenje. Snažno doživljavam tebe, Isuse, kao brata koji me opominje svaki puta kad se barem malo saberem na molitvu, kad smireno za koji trenutak stanem pred tebe. Odmah dolaziš, hrabriš, opominješ, tješiš, spašavaš. Takav si ti, Isuse, dobri brate, koji želiš steći svakoga od nas, koji želiš da se svi mi spasimo, da nitko ne propadne. Hvala ti, Isuse, za tu i takvu tvoju ljubav.

Da, ja sam taj brat koji često pogriješi. Hvala ti što me koriš i upozoravaš nasamo, u četiri oka. Hvala ti što to strpljivo radiš želeći da toliko toga ostane tajna između mene i tebe. Hvala ti na svoj tvojoj obazrivosti i dobroti. Da, Isuse, ja sam taj brat koji tako često zna pogriješiti. Zapravo, divim ti se,

Isuse, što me poslije mnogih negativnih iskustava mojih padova još uvijek smatraš bratom, da me još uvijek takvim priznaješ i prihvaćaš. Nosim, Isuse, u sebi duboko iskustvo tvoje strpljivosti, milosrđa i dobrote. Hvala ti. Molim te, Isuse, daj mi milost da mogu na sličan način i ja biti brat svima oko sebe. Ne dopusti da netko kraj mene, zbog očitovane slabosti, prestane meni biti brat. Ne dopusti da nekoga isključim iz svoga srca zbog njegova grijeha ili pada. Daj mi ustrajnu i strpljivu ljubav kojom ću znati svakom čovjeku oko sebe pokazati da mi je brat, da mi je sestra. Ne daj da krivim postupkom mnogima zatvorima vrata dobrote i milosrđa.

Zato, Isuse, oslobodi mene, oslobodi sve nas od ogovaranja i klevetanja, od lažnih i uvredljivih jezika, od nestrpljivosti i tvrdoće srca. Oslobodi nas, Isuse, od osuđivanja i odbacivanja. Ne dopusti da ja ikoga osudim, da ikoga odbacim. Daj mi milost da znam takve slučajeve prepustiti Crkvi. A meni daj ljubav i strpljivost da zbog toga što sam obilno iskusio snagu tvojeg milosrđa svakom bratu znam iskazati milosrđe. Daj, Isuse, da težim za tim da brata steknem, a ne da ga izgubim. Neka mi spasenje mog brata bude neprestano pred očima, najviše na srcu.

fra Zvjezdan

SIN ČOVJEČJI TREBA TRPJETI

Dobri Isuse, došao si kao Spasitelj svijeta. Došao si otkupiti svijet od zla, izbaviti ljude od nevolje. A opet na ovom svijetu ima toliko neprilika, toliko patnje, tolika zla i nakon tvog djela otkupljenja. Ljudi još uvijek trpe, nevini stradaju, događaju se nesreće. Neprestano o tome čitamo u crnim kronikama naših glasila. Sve je to neshvatljivo. Zašto, Isuse? Zašto još uvijek toliko zla i patnje, toliko križeva i muka? Što ne valja? Što bi trebalo promijeniti da se svijet okrene na dobro. U čemu se sastoji tvoje djelo spasenja?

Ništa me ne iznenađuje, moj Isuse, reakcija svetoga Petra kad si govorio o svom hodu u Jeruzalem. Rekao si da će te tamo uhvatiti, osuditi, pogrditi, da će te ubiti i treći ćeš dan uskrsnuti. Izgleda da Petar nije svojim razmišljanjem niti došao do tog uskrsnuća jer mu se sve smračilo na pomisao da će te uhvatiti i ubiti. Tebi, Isuse, to se ne smije dogoditi. Ako se to s tobom dogodi, što će tek biti s nama? Što mi možemo očekivati od ovoga svijeta, ako su tebe, izvor svakog dobra, lišili života, raspeli na križ. Što mi možemo očekivati od ljudske pravde, ako su tebe ljudi tako nepravedno osudili i smaknuli?

Zašto sve to, Isuse? Što o svemu misliti? Želim biti tvoj učenik, a bojim se križa, ne shvaćam ga, otimam se njegovu doticaju. Želim biti tvoj učenik, Isuse, a svakog dana zakažem. Ti tražiš vjeru svakog dana, tražiš svakodnevno ustrajno i vjerno nošenje križa. Da, vjerujem da si nas došao spasiti, ali spasiti od besmisla, spasiti od neprihvaćanja i od očaja, spasiti od nevjere i mržnje. Došao si nas spasiti od naše vlastite zatvorenosti u vrtlogu naše gluposti i sebičnosti. Došao si nam pomoći nositi križ, kako ne bismo nikome svaljivali na leđa veći križ ili svoje muke. Došao si otkupiti svijet u našem srcu u nama samima, kako bi na svijetu bilo sve više ljubavi. Došao si kao Spasitelj, ali na svoj način, a ne kako bismo to mi htjeli.

Zato nas otkupi, Isuse, od nekog neljudskog spasenja, od nekog magijskog, scientističkog ili alkemijskog spasenja, od neke želje da spasenje shvaćamo isključivo u rješenju vlastitih problema i poteškoća. Daj nam, Isuse, shvatiti da je spasenje u tebi, da si ti Spasitelj, da je naš život i naša sreća upravo u tome da krenemo za tobom. I da nema pod nebom drugog spasenja niti drugog Spasitelja. Otkloni od nas svako površno spasenje, pa makar ono donosilo i olakšanje tijela. Ti jedini želiš da nas tvoje djelo spasenja zahvati čitave: duh, dušu i tijelo! Neka se na nama, Isuse, dogodi tvoje spasenje!

fra Zvjezdan

TKO JE ISUS ZA TEBE?

Isuse, ljudi i danas puno govore o tebi. Još uvijek te mnogi ne poznaju, ili misle da te poznaju. Još uvijek si mnogima prisutan na bilo koji način. Doduše, čudni su ti ljudski komentari, i nije mi neobično što i tebe, Isuse, zanima što to ljudi govore o tebi. Mnogi te samo površno poznaju.

Vide te na slikama ili na raspelima i vjeruju da si postojao, da si bio dobar i da si činio dobro. Mnogi ni ne slute da si ti u osobnoj vezi sa svakim čovjekom i da se svakoga od nas tiče tvoje raspeće, tvoja smrt na križu. Za mnoge si, Isuse, samo povijesna osoba koja je u svoje vrijeme živjela i stavila pečat ovoj epohi, i ništa više. Mnogima si, Isuse, još i manje od povijesne osobe, gotovo legenda, mit, doduše ljudima potreban, ali u određenim nestvarnim visinama.

Mnogi te zamišljaju, Isuse, kao čudotvorca. Baš te takvog i traže. Žele da i danas u svakoj ljudskoj potrebi i nevolji napraviš čudo. Katkada mi se čini, Isuse, da te za ništa drugo i ne trebaju.

Dobar si za čudesno pomaganje. Fantastičan si im kad osjete da ih primjećuješ i da ih ne puštaš čekati. Divan si kad se ponašaš upravo onako kako to oni žele. Neki te neće, Isuse. Ne poznaju te, ili te slabo poznaju pa te odbacuju. Gotovo da mi je teško zamisliti da te itko može odbaciti tko te istinski poznaje, ali nažalost često čujem da te ljudi odbacuju, da ti okreću leđa i da te psuju. Mnogi na tako ružan način govore o tebi! A ti, Isuse, pitaš i mene, i Petra, i apostole i sve nas: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”

Ti si, Isuse, za mene: Bog i čovjek, sin Boga živoga, sin Djevice Marije! Ti si Spasitelj svijeta, rodio si se za mene, došao si na ovaj svijet radi mene! Ti si ljubav Očeva, poslušan njegovoj svetoj volji!

Ti si, Isuse, Put! Put si moga života. Ti i mene zoveš da te slijedim, da krenem za tobom. Ti me pozivaš da krenem u život onako kako si ti činio. Želiš me učiniti svojim učenikom. Da, ti si, Isuse, onaj za kojim je vrijedno ići, komu je vrijedno povjeriti u ruke svoj vlastiti život. Ti si, Isuse, smisao mog života. U tebi nalazi smisao i moja patnja i moja radost. Ti si, Isuse, neizrecivo dobar, sama dobrota!

Isuse, ti si za mene sve!

fra Zvjezdan

GOSPODINE, POMOZI MI!

Isuse, povukao si se u krajeve izvan ljudske vreve. Tamo nema Židova, poganski je to kraj. Imaš i ti pravo, Isuse, da se malo odmoriš. Nakon mnogih dana i tjedana zauzete aktivnosti i rada za dobro ljudi, nakon mnogih susreta i razgovora, pošto si tolike ozdravio i pomogao im, dolaziš, Isuse, sa svojim učenicima u ovaj pusti kraj da se odmoriš. Ali, i tu te poznaju i čekaju. Žena viče za tobom. Silno je prestrašena, jer gleda svoje vlastito dijete kako se muči, a ne može joj pomoći. Baš si joj dobro došao, Isuse. Ispada kako ti nemaš pravo na svoj odmor, na svoju osamu. Ne možeš ostati nezapažen, po strani. Otišao si od Židova jer si mislio da pogani još nisu čuli za tebe i da će biti mira.

Međutim, žena viče!

“Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Kći mi teško opsjednuta!” Baš te je Duh poslao, Gospodine. Upravo mi ti trebaš. Samo ti još možeš pomoći! Međutim, ti šutiš i ne reagiraš. Zašto, Isuse? Znaš kako je velika potreba ove žene, a nema joj niotkuda pomoći. Isuse, smiluj joj se!

Prepoznajem se, Isuse, u ovoj ženi. Sličnih situacija ima u životu svakoga od nas. Ima poteškoća, ima teških problema u kojima čovjek ne vidi izlaza. Tada si ti, Isuse, tu da čuješ i pohrliš u pomoć. Sam si, Isuse, rekao da dođemo k tebi kad smo opterećeni. Sam si nas pozvao k sebi kad smo žedni ili gladni istinskog kruha života. Sam si se ponudio, Isuse, da budeš Spasitelj u svim našim poteškoćama.

Zadivila te ustrajna vjera ove žene. Vjera ju je spasila. Vjerom je izmolila ono što je tražila. Njezina kći je slobodna od zlog duha. Osjećam, Isuse, da je upravo ta vjera problem u dubinama naših duša. Nemamo uvijek one vjere koja bi nas ohrabrila da zavapimo k tebi, da se ustrajno održimo u svojim molitvama. Brzo kapituliramo pomišljajući da ti nije stalo do nas. Klonemo na putu.

Često te ni ne primjećujemo u svojoj blizini. U ono vrijeme nisi mogao proći svijetom nezapažen, a sada te ostavljamo po strani, ne opažamo te i ni ne slutimo koliko si nam blizu!

Isuse, nauči nas primati od tebe i kruh sa stola i mrvice od stola. Nauči nas, Isuse, od tebe očekivati i jedno i drugo, jer i mrvica sa tvog stola dovoljna je da nahrani gladne čitavoga svijeta. Svu si svoju ljubav stavio u kruh i razlomio si ga da bude za sve dovoljno. Više nije nitko udaljen od tvoga stola, svatko ima pravo na tvoju ljubav, svatko ima pravo doći k tebi i nahraniti se kruhom života. Smiluj se, Gospodine, posebno onda kad nam je vjera u pitanju i ojači nam vjeru!

fra Zvjezdan

Marijino Uznesenje na nebo, svetkovina je koja je za nas radosna vijest. U  Mariji, Isusovoj Majci možemo vidjeti i prepoznati cilj našega života, a i put do toga cilja. Taj cilj gledanja i prepoznavanja za mnoge ljude nije jednostavan. Ako posjetimo jednu bolnicu susrest ćemo ljude u slabosti njihova tijela. Mnogi od njih izmučeni su od jakih bolova. Susrećemo ljude koji imaju veliku muku ustati iz kreveta, i mogu ići jedino uz pomoć drugoga. Susrećemo ljude koji su izgubili snagu vida i sluha, te sposobnost govora. Nisu u stanju da se sami operu i obuku. Možemo vidjeti ljude koji ne mogu privući k ustima žlicu ili čašu vode, ne mogu se vlastitom snagom podignuti ili okrenuti u krevetu. Vidimo ljude koji su klonuli i istrošeni, kratko rečeno: približio im se kraj. Mnogi jedva mogu podnijeti te slabosti, te duševne i tjelesne nedostatke. Htjeli bi napustiti svoje slabo i nemoćno tijelo i umrijeti.

I što tada? Je li to trebalo biti? Može li to biti smisao života?

Marija je nakon svoga zemaljskog života tijelom i dušom uznesena od Boga u nebesku slavu, kaže nam članak vjere Crkve. To znači, da je Marija sa svom svojom egzistencijom i sa svime što je pripadalo njezinoj osobi, bila uznesena u nebo.

Njezino zemaljsko, prolazno tijelo bilo je preobraženo od Boga i nanovo oblikovano u nebesko, neprolazno tijelo.

U Mariji vidimo cilj našega života – i taj cilj je stavljen pred sve ljude. Jednom – ako Bog to smatra da je došao pravi trenutak, možemo i mi nakon ovoga našeg zemaljskog života, s tijelom i dušom biti uzneseni u njegovu nebesku slavu.

Bog će tada ovo naše tijelo preobraziti i nanovo oblikovati i naše novo tijelo će biti slavno i lijepo, ne više osjetljivo za bolesti i bolove, za starenje, umiranje i raspadanje.

Biti ćemo vječno mladi,  moći ćemo vidjeti i gledati novim očima veličanstveni svijet Božji. Bog će nam darovati novu neprolaznu snagu. Neće više biti žalosti ni suza, nikakve muke ni patnje. Pjevat ćemo, plesati i biti sretni.

Sreća i radost nikada više neće biti pomućeni.

To je i to treba biti naš cilj: nebeska slava.

U Mariji također vidimo put, koji vodi cilju. Njezin put do cilja zove se vjera i ljubav. Marija je oboje učila: vjerovati i ljubiti.

Ona je učila slušati Boga, njemu bezuvjetno vjerovati i potpuno se predati njegovom vodstvu.

Ona je bezuvjetno izrekla svoj da njegovoj volji: ”Tvoja volja, Gospodine, neka bude.” Marija je učila pouzdati se i potpuno predati beskonačnoj Božjoj ljubavi. I ona je učila vjerno i ustrajno živjeti prvu i najvažniju Božju zapovijed: ljubav prema Bogu i čovjeku.

Kao Mariji tako i nama Bog daruje vrijeme i daje nam da rastemo i sazrijevamo u vjeri i ljubavi.

Tako nam može i treba svetkovina Marijinog uznesenja u nebo biti jaki znak nade i utjehe, jer smijemo ići ususret novom rođenju koje će se dogoditi u nebeskoj slavi, gdje su Marija i svi savršeni.

fra Jozo Župić