Današnje Evanđelje počinje istim riječima, kojima je prošle nedjelje završilo: Ja sam kruh živi, koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje – za život svijeta. To je središnji proglas cijele Isusove euharistijske besjede! Isus tvrdi, da je on „kruh živi jer je sišao s neba. S neba je sišla i mana, koja bijaše sjena, a on (kruh) je istina“(Augustin).
Na taj se proglas nadovezuje odmah i drugi: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Isus tvrdi, da je naš vječni život ovisan o blagovanju njegova tijela i krvi; a blagovanje, da je garancija uskrsnuća. Zato pričesnici već jesu – uskrsnici!
Na kraju Isus uspoređuje pričesnike sa samim sobom: Kao što je mene poslao Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj, koji mene blaguje, živjet će po meni. Isus, jer je Sin Božji, živio je i na zemlji po Bogu! Tako i pričesnici, jer blaguju Isusovo tijelo, žive po Kristu! Kristoliko! Ovom je usporedbom Isus želio u ljudima izazvati glad za blagovanjem svoga tijela i krvi u čestoj pričesti. Bez pričesti, naime, niti možemo živjeti po njemu, niti imati uskrsnu budućnost!
