Što je čovjek pred Bogom? Da li je uopće kadar proniknuti misao Božju i planove Božje? Uronjen u materiju njome je i ograničen, a čovjekove su spoznaje tako relativne da s mukom spoznaje i ono što ga neposredno okružuje a kamoli samo Božje Biće? To je razmišljanje i tjeskoba starozavjetnog mudraca, razmišljanje koje prolazi čovjekovim biće sve do naših dana. Upravo radi toga Bog čovjeku dolazi ususret po svojem Duhu, otkriva mu Sebe i svoje biće. Najveće Bogoočitovanje dogodilo se u Isusu Kristu.
U današnjem Evanđelju teško i mučno odjekuje njegova riječ. Uvjeti njegova nasljedovanja su teški. Pogotovo izraženi paradoksom istočnjačkog izričaja, kojim Isus želi pobuditi pozornost, provocirati, jako naglasiti važnost i istinitost svoje poruke. Pokušajmo to prereči u naš jezik i mentalitet: što znači nasljedovati Isusa, ići za njim? To prvenstveno znači živjeti kao on, imati njegove kriterije života, njegove norme i ljestvicu vrednovanja! Ono što temeljno obilježava Isusov život je slušanje Boga, vršenje volje Očeve. Tome je Isus bio vjeran do u najmanju sitnicu, trajno je želio vršiti i živjeti ono što je Očevo, biti u onome što je Božje! To mu je do te mjere bio kriterij, da za volju nikoga i ničega nije od toga odstupao. Prema tome, nasljedovati ga, ići za njim znači tako živjeti, a to često znači odricati se sebe, oca, majke, žene…polja…kuće – pa i vlastitoga života ako treba. Znači: živjeti tako da nijedna vrijednost ne bude ispred vršenja volje Očeve, to znači ići za Isusom, biti njegov učenik. To je teško i čovjek mora jako razmisliti da li je to kadar.
Da li si ti Isusov učenik? Da li ideš za Njim? On te zove i poziva! U današnjem Evanđelju stavlja pred tebe i kriterij nasljedovanja! Odvaži se, bit ćeš novi čovjek!
