Prorok Izaija sokoli preplašeni narod: još samo malo i dolazi m e s i j a n s k o vrijeme. To će biti vrijeme oslobođenja. Slijepi će progledati, uši se gluhih otvoriti, hromi prohodati, a jezik će se nijemih razriješiti. To će biti Božje djelo, jer samo je On kadar pustinju pretvoriti u plodnu zemlju. Obilje mesijanskih darova prorok naviješta slikom vode: izvori, potoci, jezera – voda, koja daje život. Tako je nastup mesijanskog vremena označen kao vrijeme oslobađanja, plodnosti i života (prvo čitanje).
Evanđelje nam želi očitovati Isusa iz Nazareta kao M e s i j u. Po njemu se događaju djela Božja, opisana u proroku Izaiji kao navještaj mesijanskog vremena. Pod tim je vidom evanđelista najviše zainteresiran za Isusove čine. Isusov susret s gluhonijemim čovjekom, ozdravljenje koje iz tog susreta proizlazi, oslobođenje tog siromaha – pa to je nastup mesijanskog vremena!
Gledajući kako Isus ozdravlja gluhonijemog, prepoznaje evanđelista prorokov navještaj: uši će se gluhih otvoriti, jezik nijemih razriješiti! Stoga nam evanđelje želi prvenstveno posvjedočiti vjeru u Isusa: On je Mesija, obećani Pomazanik, s Njime nastupa novo, mesijansko, Božje vrijeme, vrijeme oslobođenja, života!
I ponašanje nas, današnjih Isusovih učenika mora biti znak mesijanskog vremena, ono mora pomagati, liječiti, oslobađati! To je onda najkonkretniji izraz naše vjere u Isusa – Mesiju!
