Često smo uskogrudni i egocentrični. Pošto poto željeli bismo sve stvari monopolizirati. To se onda prenosi i na kršćanstvo i na crkveno gledanje. Željeli bismo da Bog bude samo naš Bog, da Isus bude samo naš, da Duh djeluje samo među nama. Božja nas Riječ danas želi odgojiti za š i r i n u. Bog i njegovo djelovanje širi su od nas, od naše zajednice, naroda, Crkve. I djelovanje Duha je šire. Crkva je pod Duhom, a on djeluje gdje hoće i kako hoće! Kadar je djelovati u svakoj sredini, u svakoj situaciji, podizati ljude na djelovanje bez obzira tko su i što su i gdje su i kome pripadaju. Stoga nas danas Božja Riječ poziva da ne ograničavamo Boga i njegovog Duha u njihovom djelovanju, a i da imamo oko za Božje djelovanje koje se zbiva izvan „granica“ kakao bismo mu mi to odredili – poziv na širinu i dobronamjernost, a protiv sektaštva i partaičnosti. No, pogledajmo biblijske tekstove:
Mojsije nije ljubomoran na one kojima Gospodin također daje Duha da prorokuju. To ga dapače raduje: o kad bi sav narod Gospodnji postao prorok. On se veseli djelovanju Duha bez obzira gdje se ono događa! I što to nije isključivo po njemu!
Evanđelje nas izvještava o sličnoj situaciji. Izvan kruga apostolskog netko drugi djeluje u Isusovo ime. Apostoli su ljubomorni, željeli bi monopolizirati Isusa i njegovo djelovanje! Isus ih uči širini gledanja i prepoznavanju Božjeg djelovanja bez obzira gdje se ono očituje. Sve što je dobro, istinito, vrijedno, ne može biti nego od Boga bez obzira tko čini, gdje se pojavilo! Više trebaju paziti da oni dobro djeluju, da nikoga ne sablazne, smute, da svojim životom ne obeskrepljuju naviještanje evanđelja. U tome moraju biti radikalni. Isus taj radikalizam izriče spremnošću odsjeći ruku, nogu, iskopati oko!
