Božja nam riječ danas želi osvijetliti tajnu ljudske obitelji, ljubavi, spolnosti, zajedništva muškarca i žene! Farizeji iznose pred Isusa svakodnevnu židovsku bračnu praksu: otpuštanje žene, često iz beznačajnog razloga, dajući joj samo otpusno pismo. Nisu oni uvjereni da je tako dobro, zato to čine „da ga iskušaju“. Isus koristi tu priliku, da upozori na temeljne Stvoriteljske odrednice u vezi toga. Evo najbitnijih:
Brak i ljudska obitelj su Stvoriteljeva ustanova. , Čovjek, dakle, nije autonoman i ne može biti samovoljan u toj stvari. Osnovno mjerilo njegovog ponašanja i djelovanja u tome mora biti: što i kako to Stvoritelj želi, kakve su njegove norme i vrednovanja. Čovjek nije tu gospodar, već onaj koji je pozvan da te vrednote Stvoriteljeve prihvati.
Ljudska ljubav i spolnost su nešto veliko, sveto i uzvišeno, a nipošto nešto nečisto i sramotno, jer Bog Stvoritelj začetnik je i jednog i drugog. On je čovjeka stvorio „kao muško i žensko“. On je u srce Adama ulio radosni i ushitni osjećaj ljubavi, kad je ugledao Evu i uzviknuo: evo kosti mojih kostiju, i mesa od mesa mojega! To je ljubav, radi koje će „čovjek ostaviti oca i majku, da prione uza ženu svoju…“
Žena je ravnopravna muškarcu, ona nije neko niže biće. Oboje su dio istoga mesa i kostiju. Žena nije stvar koju se bračnim ugovorom može primati, predavati ili otpuštati, kako to misle farizeji! Ona je osoba koja ima svoje puno ljudsko dostojanstvo, jer je nastala iz istog stvoriteljskog čina kao i čovjek! Tek muškarac i žena su „jedno tijelo“. Oni jedan drugoga na jednak način trebaju i svoje puno čovještvo dosežu tek kad su zajedno!
To su Stvoriteljeve norme i vrijednosti na koje se poziva i Isus u svojem odgovoru farizejima.Drugih vrijednosti, u odnosu na obitelj, spolnost, ljubav – nema! Da li su to i tvoje vrijednosti i mjerilo tvojeg djelovanja?!?
