Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu
Isus je svojim riječima često duboko poljuljao shvaćanje svojih suvremenika. To čini i u današnjem Evanđelju. Svijest da su izabrani narod urodila je mentalitetom m o n o p o l a. Monopol na Boga, monopol na spasenja, monopol na prvo mjesto u brizi Božjoj. S druge strane to je urodilo i podcjenjivanjem drugih, isticanjem sebe a omalovažavanjem drugih. Isus u današnjem Evanđelju demantira to „automatsko spašavanje“ i govori o uskim vratima kroz koja treba proći. Razočarava svoje slušatelje mogućnošću da ostanu „vani“ i kada im nište neće pomoći od onoga na čemu su gradili svoj monopol i sigurnost. I ne samo to: drugi narodi koji su bili daleko, koje su oni podcjenjivali dolaze sada s istoka i zapada, sa sjevera i s juga i sjedaju za stol u kraljevstvu Božjem! Dogodit će se da posljednji postaju prvi, a prvi posljednji!
Takav obrat situacije naviješten je još u Starom Zavjetu. O tome nam govori danas i prvo čitanje. Gospodin će sabrati sve puke i jezike, izabrati druge svećenike i levite. Nema monopola: Izraelovo izabranje je radi drugih, a ne radi njega samoga. On mora drugim narodima postati znak Boga živoga, razglasiti njegova divna djela, a ne na svojem izabranju graditi monopol i čak druge podcjenjivati
Sve što je gore rečeno vrijedi i za nas kršćane. I mi ako želimo naći spasenje, moramo proći kroz uska vrata. I za nas je opasno da na temelju svoje pravovjernosti izgradimo lažni monopol i sigurnost. Pogotovo da druge podcjenjujemo. Jer, Bog će izvršiti svoje obećanje i otvoriti svoje kraljevstvo svima koji ga traže. Postoji opasnost da ostanemo „vani“ ako sami ne spoznamo trenutak pohoda Božjega. Nema privilegija niti „automatskog spasenja“, a niti privilegiranih situacija na koje bi se tada mogli pozivati. Naše je izabranje također u službi spasenja drugih, da budemo u ovome svijetu znak Boga Spasitelja koji želi da se svi ljudi spase!
