Između Isusa i apostola cijelo je vrijeme postojao temeljni nesporazum koji se razriješio tek Uskrsnućem i Duhovima – nesporazum lîka i poslanja Mesije. Trajna napetost između sjaja starog svijeta i sablazni križa, kao i vječna napast: Mesiju i njegovo poslanje „navući“ na vrednote staroga svijeta kao što su moć, vlast, prvenstvo i sl. Toj njihovoj težnji Isus stalno odgovara slikajući im proročki lik Mesije – Mesiju Patnika. To apostolima nikako nije odgovaralo, budući da su oni u njegovom mesijanstvu očekivali „svoj dio“.
Upravo tu situaciju pokazuje nam i današnje Evanđelje. Apostoli – pogotovo sinovi Zebedejevi Ivan i Jakov – maštaju o mesijanskim dobrima koja imaju nastupiti, ali po njihovom mišljenju kao sjaj i ovozemaljsko kraljevstvo u kojem su svakako poželjna prva dva mjesta – Mesiji sjediti s lijeve i desne strane. Isus im odgovara da ne znaju što traže. Mesija je Patnik, kako ga to i danas u prvom čitanju opisuje prorok Izaija, patnik „pritisnut bolima, koji žrtvuje svoj život“. Ako žele da budu odmah uz njega, to onda prvenstveno znači da uzmu na sebe njegovu sudbinu, da se „krste krstom kojim će se on krstiti i piju čašu, koju će On piti“. Slavu koju oni žele, to daje Otac koji će njega kod sebe proslaviti, ali načinom i redom kako to On hoće.
U novom svijetu koji po Mesiji nastupa ovdje na zemlji, drugi je red vrijednosti: umjesto težnje za prvenstvom, za isticanjem, temeljna će vrednota biti s l u ž e n j e. Novi se svijet ne temelji na vlasti, prestižu, podčinjavanju drugoga, već na ljubavi i služenju. Prvi će biti onaj, koji je kadar biti poslužitelj svima. Ono što oni žele, to su vrednote staroga svijeta: moć, slava, podvrgavanje sebi drugih – to čine zemaljski vladari, kraljevi i gospodari. Među njima, u novom svijetu koji nastaje ovdje na zemlji – sasvim je drugi red vrijednosti.
Da je Isus postao zemaljski vladar, bio bi samo jedan od osoba povijesti staroga svijeta, a ovako je postao Spasitelj i Otkupitelj sviju, po tome imamo novu budućnost, koju samo Bog može dati čovjeku (poslanica hebrejima – 2. čitanje).
