Duhovi se nadovezuju na dovršetak uskrsnuća. To je bio Isusov put. Put od utjelovljenja u čovjeka do uskrsnuća u Duhu Božjem. To je ponuđeni put svakome čovjeku. Svatko je pozvan da se produhovi i tako nadiđe determiniranost svijeta.
Bez produhovljenja nema egzistencijalnog oslobođenja. Tako bi se moglo reći da je ljudsko biće ‘žedno’ Duha, žedno Boga i tek tada postiže svoju puninu. Zato je nama vrlo teško govoriti o Duhu jer on je priželjkivani Bog. Poduhovljenje čovjeka uvijek se doživljava kao veliki lom.
Puca iz nutrine fizički čovjek i otvara se Bogu. Zato je dolazak Duha i opisan kao velika buka. Radi se o ucjeljenju novog zakona, zakona kojega utiskuje Božji Duh prisutan u našim srcima. Dolazak Duha opisan je kao dolazak vihora koji donosi svježinu.
Nadahnuće Duha je nadahnuće života, pa kao što nam je život najjednostavniji kad ga živimo i najmisteriozniji kad hoćemo reći što je, isto je tako i s Duhom Božjim. Duh je također izrečen, On neizrecivi, plamenom, sa značenjem životne topline i plodnosti.
Duh nadahnjuje život, život slobode. Tko nema duha taj nema doživljaj ni slobode, pa ni ljubavi. Blagdan Duha Božjeg nije blagdan spomena prošlih događaja, nego blagdan sadašnjeg događanja. Na isti način Duh se daje vjernicima trajno poslije Isusovog uskrsnuća. Sada se Isus nama predaje kao Božji Duh. Duh Božji i jest prema Isusovom objavljenju njegov i Očev. On je vječna ljubav i život. Isus je čovjek Duha, a Duh ostvaruje i primjenjuje Isusovo poslanje.
Isus govori i djeluje u snazi Duha. Iako se ne može poistovjetiti Isusa i Duha, ipak je djelovanje jedno, Božje. Dapače, Isus je Sin u Duhu, Spasitelj. Kad se govori o Duhu Božjem uvijek se mili na duha ljubavi. Bez otvorenosti prema ljubavi nema otvorenosti prema Duhu.
Za prepoznati i primiti Duha potrebno je vratiti se samome sebi. Biti slobodan od svega. tek kad su apostoli “kapitulirali” tek tada su se otvorili Duhu Božjem.
Marijan Jurčević, OP
