Uskrsno otajstvo nije samo trenutačni događaj, ili samo povijesna stvarnost, već nešto što stalno traje! Na to nas upućuje današnje Evanđelje: Gospodin uskrsnuli, pobijedivši zlo i smrt, ušao je u svijet svojega Oca! On više nije vezan za prostor i vrijeme. To su naše ljudske, materijalne kategorije. On sada upravo zato može biti sa svakom zajednicom svojih učenika, gdjegod i kadgod se oni saberu. On je čak obećao, da će dolaziti na njihove sastanke, gdje se barem dvojica ili trojica saberu u njegovo ime. Današnje nam Evanđelje pokazuje, kako on vrši to svoje obećanje. Dolazi među njih kroz zatvorena vrata, a oni ga prepoznaju i njegovoj riječi. Ta je vjera daleko više nego naše materijalno iskustvo.
Ali današnje nam Evanđelje želi osvijestiti i ovaj naš sastanak. Sabiremo se svaki puta u nedjelju da bismo ga i mi susreli u ovoj našoj zajednici, i da bismo ga prepoznali u njegovoj riječi i vjerom u tu riječ. Stoga je svaki naš sastanak susret i događaj, vjerničko uskrsno iskustvo. To je njegova najveća dubina! To je njegov najdublji smisao. Evanđelje već daje naslutiti taj nedjeljni ritam. Stoga svaka nedjelja ima uskrsni, vazmeni karakter, kao što je ti i u liturgiji naglašeno. Danas je druga vazmena, a ne prva po Uskrsu.
