Kad Bog dolazi čovjeku, onda je to izvor radosti i veselja! Jer Bog dolazi da spasi, da pridigni, da otkupi. “Skini Jeruzaleme haljinu svojeg tugovanja….”, kliče prorok Baruh, jer dolazi vrijeme kad će Bog zahvatiti u tvoju povijest i tvoj život. Osnovno iskustvo Izraela bijaše da je njihov Bog onaj koji sabire i spašava, onaj koji je kadar iz roba učiniti slobodnog. To je Bog koji oživljuje i vraća izgubljene. Ključna je rečenica prvog čitanja, koja ujedno pokazuje bît mesijanskog vremena:”…Bog će voditi Izraela u radosti, svjetlom svoje slave prateći ga milosrđem svojim i pravednošću.” Bog sa svojim narodom, Bog koji ga obasjava svjetlom i zakriljuje dobrotom i praštanjem – to je spasenje i otkupljenje!
Evanđelje pred nas stavlja Ivana Krstitelja. Luka daje točnu kronlogiju njegova nastupa. Ivan je pravi adventski prorok. On najavljuje neposredni dolazak mesijanskog vremena; nastup Mesije-Krista! U njegovoj pojavi na Jordanu Luka prepoznaje ispunjenje proroštva Izaije proroka. Ivanova je poruka važna! Ne samo za njegove suvremenike, već i za nas, koji proživljavamo ovaj advent. Čovjek mora
pripraviti put, da bi Bog došao u njegov život i u njegovo srce. Adventa nema bez nas. Čovjek je pozvan da ukloni sve zapreke koje stoje na putu između njega i Boga, koji dolazi da ga spasi. “Pripravite put Gospodinu!” – to je glavna Ivanova poruka! Kao što bez Boga nema adventa, tako ga nema ni bez čovjeka!