Mi kršćani često imamo „kompleks male vrijednosti“ s obzirom na svoje kršćanstvo. Malo nas naime ima koji se doista u vjeri sabiremo oko Isusa. Isus nas je poslao da uvijek i svuda imamo ulogu kvasca a ne da držimo konce svjetskih događanja i moći. Današnje bi nas Evanđelje željelo osloboditi tog kompleksa i dati nam ispravno gledanje. Isus nam govori: „Ne boj se malo stado….“ Otac je onaj koji odlučuje! Nemojte svoju sigurnost graditi na onome što posjedujete, na stvarima i novcu, već na „blagu nepropadljivom“, koje nije podložno ovim zemaljskim i materijalnim promjenama.
Druga je Isusova opomena, opomena budnosti. Izražena je slikom opasnih bokova i upaljenih svjetiljaka, što oboje znači: čekanje i spremnost. Najvažnije je biti spreman za Kristov ponovni dolazak, koji će biti iznenadan, poput kradljivca koji dolazi u noći, u čas kad i ne mislimo. A da bismo uvijek bili spremni, moramo bdjeti, nikada se opustiti i pasti u varljivu napast ima još vremena. To osobito vrijedi za odgađanje obraćenja i popravka života. Kraj uvijek dolazi iznenadno, pa makar kada došao!
Iz današnjih čitanja zaključujemo da su dva temeljna čina budnosti: obraćenje i vjera! Po njima smo uvijek spremni na Gospodinov dolazak, pa u kojegod doba On došao. Kršćanin mora živjeti tako da u svakom času bude spreman pričestiti se ili umrijeti. Osim toga nemamo izgovor da nismo znali, jer nam je unaprijed naviješteno, kao nekada Židovima, prije nego su pošli iz Egipta. Preostaje samo da se trgnemo iz svoje inercije i pozaspalosti u kojoj se mi kršćani tako često nalazimo ne slušajući Isusa, pa da se obraćenjem, vjerom i aktivnom izgradnjom boljega svijeta stavimo u pripravnost za Gospodinov dolazak!
