Proroka Iliju čeka dugi put kroz pustinju do brda Horeba. Na tom ga putu čudesno hrani Božja ruka. Snagom te hrane, on će biti kadar prevaliti težak i mukotrpan put. Danas čitamo taj odlomak u odnosu na poruku Evanđelja. Isus obećava svojoj zajednici kruh života. To je kruh – govori On – koji s neba silazi. Tko od njega jede, ne umire nikada. To je kruh života i životne snage. I Isusova je zajednica na putu! I to je put kroz pustinju, poput onog Ilijinog, put prema „Božjoj gori“, prema svojoj domovini koja je na nebesima. Na tom se putu Isusova zajednica hrani čudesnim kruhom s neba koji joj daje Otac preko svoga Sina. Krijepljena tom hranom ona poput starog izraela koji blaguje manu u pustinji, ostvaruje svoj „Izlazak“.
I svaki je čovjek ovdje na zemlji putnik. Želi li svladati „putovanje pustinjom do Božje gore“ mora se hraniti kruhom života! Treba se vjerom otvoriti Isusu i uzeti dar kruha, koji on pruža. To je kruh života, kruh okrepe, kruh uskrsnuća – to je E u h a r i s t i j a. Zašto su Isusovi učenici često tako malo ljudi pričesti?
