Čitanja današnje nedjelje žele nas upozoriti na to kako temeljne poruke Riječi Božje nadilaze naše uske konfesionalne obzore i granice.
U prvom čitanju kralj Salomon, graditelj jeruzalemskog Hrama, moli da Bog u tomu Hramu usliša i molitve stranaca a ne samo Izraelaca. Božje prebivalište na zemlji treba da bude kuća molitve za sve narode.
U evanđelju rimski satnik iz Kafarnauma, poganin, kojemu je sluga ležao na umoru šalje k Isusu starješine židovske s molbom da mu ozdravi slugu. Vjerovao je da ga Isus koji raspolaže svemogućnošću može ozdraviti jednom riječju. Kad je doznao da Isus dolazi u njegovu kuću, opet je poslao prijatelje s porukom neka se ne muči doći k njemu jer toga nije dostojan. Dosta je da kaže samo jednu riječ i sluga će ozdraviti. Isus se nije samo zadivio vjeri satnikovoj nego je ustvrdio da tolike vjere nije našao ni u Izraelu. Te satnikove riječi: Gospodine nisam dostojan ušle su na sve kršćanske sastanke i svaki puta prije nego se pričestimo govorimo riječi ovoga satnika: Gospodine nisam dostojan da uniđeš pod krov moj nego samo reci rije i bit ću ozdravljen.
Često nas drugi preteknu u onome što bismo mi trebali činiti. Često se dogodi da Gospodin nađe i danas više i vjere i povjerenja kod onih koji manje znaju, koji nisu blizu Crkvi, nego kod nas koji tako često zakazujemo. Stoga ne smijemo biti samouvjereni da imamo monopol na Isusa i na Kraljevstvo Božje i da smo mi jednostavno za to određeni. Riječ Božja nam želi poručiti da nema monopola, nema unaprijed osiguranja nego samo vjera, ljubav prema Bogu i beskrajno povjerenje u njegovu dobrotu, to je ono što nas čini njemu blizima.
Satnik se zacijelo podosta pomučio da bi došao do te vjere. Morao je prevladati mnoge zapreke. Zapreke koje su ležale u njemu samome, svoje etničko porijeklo, svoju nacionalnost, svoju pripadnost neprijateljskoj vojnoj sili, stranim okupatorima. Morao je smoći povjerenja u Božju silu, u snagu Boga kojega nije poznavao. Ono što je u ovome izvještaju upravo čudesno jest upravo činjenica da je mogao moliti Isusa za pomoć. Kad vjera progovara, padaju sve granice između gore i dolje, između moći i nemoći, između prijatelja i neprijatelja. Kad vjera progovara, i sam Bog ruši granicu između sebe i čovjeka. Tada Bog želi doći k meni, pod moj krov, u moj dom. Vjerovati znači da Bog kod mene želi stanovati i da želi promijeniti moj život.
