Nakon proživljavanja vazmenih otajstava, od prošle nedjelje liturgija nas opet stavlja u vrijeme „kroz godinu“, pa nastavljamo čitati Lukine Evanđelje (godina C). Uskrsnuće sina jedinca – to je tema današnjih liturgijskih čitanja. Susrećemo je u prvom čitanju, gdje Ilija oživljuje sina jedinca udovice koja ga je ugostila, a u Evanđelju vidimo Isusa, kako ulazeći u grad Nain oživljuje sina jedinca u majke udovice. Psalam je izražaj zahvale za život i izbavljenje, što je Gospodin „izveo dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio“.
Liturgija tu u prvom redu aludira na Isusovo uskrsnuće. On je taj Sin jedinorođeni, kojega nije pobijedila smrt. No, Luka nam u današnjem Evanđelju želi navijestiti i Isusa – darovatelja života. U susretu s njim smrt bježi. Nain je susret Života i Smrti, susret u kojem Život pobjeđuje. To je onaj Život, kojeg je Isus primio od Oca, život koji u njemu pulsira, božanski život, kojega ni jedna smrt nije kadra pobijediti. Taj božanski život Isus komunicira i nama po zajedništvu koje imamo s Njim i njegovim životom. To se zajedništvo utemeljuje na krštenju i trajno produbljuje u drugovanju s njim, osobito u zajednici, po sakramentima. Taj božanski život koji već sada u sebi nosimo, zalog je onda i našega uskrsnuća. Stoga smo u Lukinoj intenciji u ovom mladiću iz Naina svi mi na neki način prisutni, jer smo svi po svojem otuđenju od Boga sinovi smrti, i tek po susretu s Isusom primamo život, On nam ga daruje, postajemo sinovi uskrsnuća!
Taj život Isus želi darovati i Tebi! Možda si biološki živ, ali u sebi mrtav!? Ovaj susret s Isusom u Euharistiji može za tebe postati susret, koji će te obdariti životom! Samo ako hoćeš, ako hoćeš doista živjeti! Zajednica Crkve poput majke moli za tebe, za tvoj život! I tebe je Gospodin kadar izvesti iz podzemlja smrti, oživjeti te na rubu groba. Samo ako hoćeš! Moli danas: Oživi me, Gospodine Isuse, po riječi svojoj!
