OČE, OPROSTI!
Isuse, otvara se zastor najdublje drame ovoga svijeta. Pozornica je Jeruzalem, Kalvarija. Glumaca nema, jer je sve stvarno; sve se to odvijalo u istini tvoga života. Mi čitamo taj izvještaj. Svečano ulaziš u grad koji će te nakon nekoliko dana odbaciti, osuditi i ubiti. Isuse, vjerujem da je ono što se dogodilo zapisano za nas danas. Nismo ni mi izvan te drame. Htio bih da se prepoznam, da se prepoznamo. Svijet i danas živi svoju dramu i tragediju. I danas ima nemira i rata, i danas ima nepovjerenja i mržnje. U tom svijetu i danas djeluješ i živiš, uzimaš na sebe naše boli i razdjeljenja, naše rane i umiranja. I danas, Isuse! Jer, ti nisi umro samo za one ljude, nekada, davno. Umro si i za nas, trpio si i za nas, uskrsnuo
si i za nas. To više ne mora biti Jeruzalem. Mogu te prepoznati i u ovom gradu. Priroda je danas tako
rascvjetana. Gradom se mogu primijetiti brojne maslinove grančice koje žele, nošene u crkvu i iz
crkve, pronositi našim gradovima i selima mir i blagoslov! Neka se to i zbude, Isuse! Neka se osjeti radost tvoga pohoda svakom gradu i neka bude trajan mir u srcima ljudi. Molim te za mir svakog grada i sela, molim te za mir svoga naroda, molim te za mir čitavoga svijeta. Molim te za mir u obiteljima, za mir u svakom srcu. To više nije Kalvarija. Ti i danas trpiš među nama. Sada je to prisutno u trpljenjima mnogih, u ranama brojnih tvojih “najmanjih” koji uzalud čekaju na ljubav. Prisutan si u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran. A ako zbog naših grijeha i naših nepažnji ljudi oko nas trpe, onda smo i mi slični onoj masi svijeta koja te osuđuje i razapinje. Oni, Isuse, “nisu znali što čine”, a mi to već jako dobro znamo. Isuse, daj nam milost ovih dana i učini da sudjelovanjem u liturgijskoj drami žrtve tvoje ljubavi postanemo bolji!
fra Zvjezdan
