U liturgijskom proživljavanju nastupa posljednji tjedan Isusovog zemaljskog života. Na današnji dan On trijumfalno ulazi u Jeruzalem. Mnoštvo je oduševljeno, prepoznaje u Njemu Mesiju, kliču mu: „Hosana!“, trgaju se grane i bacaju pred njegove noge, prostiru se haljine, plaštevi, sve je u svečanom raspoloženju! Zar je moguće da će ta ista svjetina za par dana vikati: „Raspni ga“? Potpuno se promijeniti i odbaciti ga? Današnji izvještaj Muke govori nam da je bilo upravo tako! Svjetina je prevrtljiva, povodi se za trenutačnošću, situacijom, psihozom! Takav je i čovjek pojedinac, takvi su i naši stavovi prema Isusu. U svakom od nas za Njega živi „Hosana“ i „Raspni ga“! Blagoslivljamo ga u liturgiji i proklinjemo u svakidašnjem životu, govorimo mu svoju vjrnost i grijehom otpadamo od Njega. Ponašanje svjetine ne bi nas smjelo toliko začuditi, koliko bismo se trebali zamisliti nad sobom i svojim životom!
A I s u s? Temeljna krepost njegovog života i ponašanja u ovim danima jest k r o t k o s t. On ulazi u Jeruzalem jašući na magarcu, dolazi ne da sudi, već da spasi! Dolazi ne da se osveti, već da „podmetne svoja leđa udarcima, obraze onima što mu bradu čupaju, lice svoje pogrdama i pljuvanju“ (prvo čitanje). U duši svojoj On je čitavim svojim bićem i s punim povjerenjem naslonjen na Oca, u njega se uzda premda sve više postaje sam. Isus ide do kraja. I ta njegova poslušnost bit će ugrađena u temelje Novog svijeta koji upravo nastaje, ugrađena u otkupljenje svijeta (drugo čitanje). Primajući Njegov život Otac će u njemu sve nas primiti, sve nas pomiriti sa sobom. I to je otkupljenje svijeta!
Ovaj tjedan na poseban način proživljavamo posljednje dane Isusovog života! Nastoj sva tri dana (četvrtak, petak i subotu) doći u zajednicu. Kraj Isusa prodefilirat će mnoštvo lica: svjetina, učenici, Pilat, Juda, Petar, rimski vojnici,svećenici,hramske sluge…… Nastoj tu pronaći i sebe! Među tim mnoštvom lica – i svoje lice! Gdje sam ja u odnosu na Isusa, koji ide u smrt?! Gdje sam ja….???
