Ovom nedjeljom započinjemo Veliki ili Sveti tjedan. To je jedinstveno vrijeme u kojem zajednica proživljava otajstvo spasenja i otkupljenja. U središtu promatranja jest Isus Krist. Danas ga gledamo
u slavi i poniženju, kličemo mu kao Kralju: Hosana!, proživljavamo njegov svečani ulazak u Jeruzalem, gledamo oduševljeno mnoštvo koje mu kliče, ali i koje će par dana kasnije vikati: Raspni ga! Čitamo danas i izvještaj njegove muke i smrti, poniženja i odbačenja. No, Riječ Božja nam želi danas otkriti nešto više od običnog nizanja činjenica.
Promotrimo:
Izaija opisuje trpljenje pravednika. U njegovu proroštvu danas prepoznajemo Isusa i njegovu muku. On je taj pravednik koga biju po obrazu, bradu mu čupaju, udaraju ga i pljuju. Ali on se nije pokolebao, njegovo je pouzdanje čvrsto u Bogu. On znade da se neće postidjeti što je sve svoje pouzdanje i povjerenje naslonio na Oca. Pavao upravo u Isusovoj poslušnosti gleda bit otkupljenja! Bio je do
kraja poslušan, uvijek je i u svemu tražio i želio ono što želi njegov Otac, – i to ga je dovelo na križ. Tako je križ najkonkretniji izraz njegove poslušnosti do kraja! Upravo kroz tu poslušnost Bog je primio sve nas, sve naše živote, a Isusa proslavio: očitovao ga je kao Krista i Gospodina. Pavao u tom činu gleda i veliku ljubav Isusa prema nama, jer se nije sebično držao svoje jednakosti s Ocem, premda je i on sam Sin i trajni lik Božji, već se je dobrovoljno lišio svoje slave i uzeo lik sluge, postao jedan od nas.
Luka nas uvodi u Muku i smrt Isusovu. On činjenice gleda i interpretira teološki. Isus primjerom pokazuje služenje, On je veliki poslužitelj svijeta i svoje braće. U toj najtežoj situaciji svojega
života Isus moli, moli kako bi volju Očevu iznio do kraja usprkos strahovitoj stisci koja mu obuzima dušu. U Očeve ruke predaje svoj život, moli da Otac oprosti njegovim krvnicima, prihvaća raskajanog razbojnika, moli, ljubi, oprašta i u mire! Umire i za tebe, za tvoje grijehe i otuđenja. To je osnovno što moraš danas doživjeti!
