EUHARISTIJA – GOZBA LJUBAVI I PRIJATELJSTVA
Braća i sestre okupili su se oko bratskog stola da proslave zajedničkog Oca, da slave ljubav koja ih veže s Bogom, braćom i sestrama.
Značenje ljudskog zajedničkog blagovanja. Ono je uvijek nešto što je različito od životinjskog hranjenja. Kroz ljudsko blagovanje ne govori samo stomak nego i duša, ljudskost. Čovjek treba ostati čovjek i u svojem jelu. Mnogi događaji ljudskog života slave se kroz zajedničko blagovanje. Stari savezi su se sklapali također s gozbama. U gozbi učestvuje cijeli čovjek, duša i tijelo.
Značenje obiteljskog blagovanja. Oko obiteljskog stola izmjenjuje se svagdanji život, izmjenjuje se ljubav i angažiranost. U ljubavi lomiti svagdanji kruh znači lomiti i dijeliti život, znači uzajamno se ljubiti i predavati. Onima kojima se daruje i dijeli kruh dijeli se i daruje život. S kim se lomi zajednički kruh s njime se dijeli i život. Stol blagovanja je stol zajedničkog življenja. Jedinstvo se uspostavlja blagovanjem.
Značenje prijateljskog blagovanja. Prijatelji dijeleći kruh i piće pretaču jedan drugome svoj život, svoje osjećaje, svoju ljubav. Kroz zajedničko blagovanje učvršćuje se uzajamno jedinstvo. Svako prijateljstvo završava s gozbom, slavljem. Prijateljstvo je radost življenja.
Isusovo blagovanje s prijateljima (učenicima, apostolima). Povezivala ih je ista ljubav i zajedničko prijateljstvo. Prožimao ih je isti Duh Božji, duh ljubavi. Kroz Euharistiju, koja je tajna ljubavi (veza ljubavi), Isus sklapa krvni savez (savez u krvi, Marko i Matej) sa svojim prijateljima. Jedni drugima predaju svoju krv i svoju nutrinu (ljubav) i tijelo. Isus se cijeli daruje svojim učenicima. Isusa i učenike čekalo je veliko iskušenje u njihovom prijateljstvu i vjernosti. Stavljeni su na kušnju u svojoj ljudskost i svojem prijateljstvu.
Sad su se okupili na gozbu prijateljstva. Slave oni koji vjeruju u ljubav, koja svijet može učiniti boljim i plemenitijim, ljepšim. (Ne neko oružje ili sila). Posljednja večera postavlja pitanje kušnje i utvrđuje prijateljstvo. Tko god ljubi taj želi služiti, a ne vladati. Isus slikovito pokazuje svoje prijateljstvo pranjem nogu učenicima. Danas nam to izgleda nerazumljivo, čak nam izgleda ponižavajuće. Bez ljubavi je to nerazumljivo i neprihvatljivo.
U ljubavi i prijateljstvu svakodnevna hrana postaje slatka i pretvara se u tijelo i krv. A kad je to čin Apsolutne Božje ljubavi (Isusa) onda ona pretvara kruh i vino u istinsko tijelo i krv. Apostoli nikada više neće zaboraviti tu večeru ljubavi. Blagovanje u ljubavi usadilo im se u tijelo i u dušu. Cijele ih je zahvatilo. Pa kad bi svojom pameću i zaboravili ne zaboravlja im utisnuti doživljaj u osjećaje.
Njihovo prijateljstvo postalo im je radost i obaveza. To je njihov novi savez u krvi (Luka i Pavao). Ljubav saveza daje im smisao budućem življenju. Više nikada neće umrijeti jer su jedni u druge preliveni. Oni i Isus se izjednačuju u budućoj sudbini. Umirat će i živjeti s Isusom. Zato je izdajstvo ljubavi najteži grijeh koji čovjeka ruši u samoj njegovoj srži i budućnosti.
Kad se ljubav pretvori u račun i korist, očito više nije ljubav nego prokletstvo. Svi koji vjeruju da je ljubav sok i smisao ljudskog življenja, pozvani su da blaguju kruh i vino (tijelo i krv) ljubavi koje nam nudi Isus Krist. Njegova krv je prolivena za nas, njegovo tijelo je predano za nas. On nas ljubi, on je radi nas utjelovljen, on nam oprašta sve propuste. Ovo je hrana za svakodnevne kušnje koje živimo u ovome ljudskom svijetu. Muka i kušnja se trajno događaju i trajno trebaju ljubavi, jakosti.
U Misi svaki put kažemo: ovo je tajna vjere. Tajna kršćanske vjere je vjera u ljubav. Tu tajnu razumiju samo oni koji ljube. Njima sve postaje simbolika i osnaženje. Ljubav je tajna ljudskog prijateljstva. Ne kao nepoznanica nego kao snaga koja pobjeđuje i samu smrt. Misa je obredni govor ljubavi i prijateljstva, obred saveza između Boga i čovjeka.
Prisjećamo se svega što je Bog učinio za nas i što čini danas. Zahvaljujemo za kruh i vino (za stvaranje), zahvaljujemo što nam oprašta i što nas vodi, također ga molimo da nas vodi u budućnost u ozračju svoje ljubavi. U posljednjoj – zapravo prvoj novoj večeri – započinje uskrsnuće Isusovo i apostola, kao i svih onih koji će slijediti njegov put.
Marijan Jurčević, OP
