Jeremija je pozvan za proroka! On se boji. Boji se ljudi, dršće pred njima. Jer, poziv je proroka vrlo nezahvalan: on mora govoriti Božju poruku sviđalo se to ljudima ili ne. Proročka riječ redovito uznemiruje, želi promijeniti postojeće stanje stvari, često kori, opominje, spočitava! Prorok je nužno u situaciji da se zamjeri ljudima, pa onda i – da ga ljudi odbace! Druga situacija koja otežava prorokov položaj jest, da ljudi u njemu vide samo običnog čovjeka, od kojega nemaju što naučiti, podcijene ga, osobito ako ga otprije poznaju. Zato Bog hrabri Jeremiju: On ga je izabrao, On ga je oblikovao još u majčinoj utrobi, On ga je posvetio, On će biti s njim! Morat će govoriti protiv kraljeva i knezova Judejskih, protiv svećenika (dakle onih koji imaju vlast) i protiv naroda! Ali, neka ne dršće, jer, On će biti s njim! U istoj situaciji gledamo danas Isusa u evanđelju! Nakon što se očitovao Mesijom, očekivali bismo da će nazarećani biti oduševljeni! Ali, nakon kratkog divljenja, podcijenili su ga: nije li ovo Josipov sin? Što nam on može reći, što od njega možemo naučiti? A kad je Isus izrekao svoju proročku riječ s kojom se oni nisu slagali jer ih je optuživala, “napune se gnjeva, ustanu i izbace ga iz grada”. Isus tako počinje kušati proročki “kruh”, a do kraja života potpuno će proživjeti sudbinu proroka, biti ismijan, odbačen, prezren i ubijen. Jer, najlakše se riješiti proroka da ga se obezvrijedi i ubije! Isus i pred nama trajno stoji kao prorok: navjestitelj Božje poruke, Božje riječi! Nastojmo ne učiniti pogrešku njegovih suvremenika!
SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN
