SVJETLO SVIJETLI U TAMI
(Mt 2, 1 -12)
Svi smo mi ljudi tražitelji ‘svoje zvijezde’, svojeg životnog smisla. Za smislom čovjek ide kao žedan za vodom. Čovjek traži životno svjetlo koje će ga obasjati u njegovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Traženje toga svjetla nije izmišljanje ni ideologija, nego praktično osmišljanje svojega života. A smisao života, življenja nadmašuje sve ideologije, svaku misao. Život je širi od ideologije pa ga zato ideologija ne zadovoljava.
Mi danas – cijelo čovječanstvo se nalazimo u nekom nesnalaženju. Izjalovila su se mnoga ‘proročanstva’, mnoge su umišljene ‘mesije’ prokockale povjerenje. Ipak osjećamo da se u čovječanstvu uzdiže Novo svjetlo. Najveća kriza doprinijela je najvećem osobnom pročišćenju i ostvarenju. Čovjek se otvara ‘Nebu’, otvara se Božanstvu koje je tu neprimjetno ali trajno prisutno.
Bog je uvijek transcendentan (nadilazeći) i trajno imanentan (prožimajući). Kao da se ponovno pokazuje znak nebeski koji upućuje na Isusa. Iza mrkline pojavljuje se svjetlost. Unutarnja svjetlost je Duh Sveti koji je u nama. Mnogi su ljudi došli u ‘Jeruzalem’ i zaboravili vjeru i Boga. Sad se ponovno pitaju. Sad se ponovno vraćaju vjeri Isusa Krista. Sigurno im ju je netko prije skrivao, zabranjivao bilo što govoriti ili spominjati.
Očito je na nove znakove trebalo čekati da bi postali osjetljiviji: i čovjek pojedinac i Crkva kao ustanova. Ne bi bilo dobro da stanemo slijepi pred svjetlošću koja nam ide ususret. Što ljudi traže i što nalaze u Isusu? Isus objavljuje istinu o čovjeku i Bogu. Bog nije nezainteresiran ni odvojen od čovjeka. Čovjeka je stvorio (doveo u život) jer ga ljubi. Čovjek je čin Božje ljubavi. Zato je čovjeku cilj biti u Ljubavi vječnoj iz koje je i proizišao.
Prvo se svjetlo pali u dubini čovjeka i u tome svjetlu prepoznaje Isusa kao sina Božjega, a Isus pomaže da čovjek ‘progleda’ u svjetlu koje je u njemu. Taj susret nutrine i Isusa objavljuje Boga. Koliko čovjek zastre svoje nutarnje svjetlo toliko će zastrijeti i put k Isusu. Nema toliko malena ni mjesta ni čovjeka u kojemu se Bog ne bi rodio i objavio. Svi su pozvani i nitko nije odbačen. Isus je ‘odgovarao’ svim aspiracijama Izraela i svakog čovjeka. Ipak je nama ljudima potreban ‘pokazatelj’ na Isusa. Kao što je bio veliki Ivan, pa tri Mudraca s istoka.
Ima ljudi koji imaju snažniji osjećaj Boga i njegove prisutnosti. Oni su nam potrebni, oni nam pomažu da otkrijemo Boga u sebi i drugima. Vrlo često smo toliko udaljeni od sebe i svoje istinske stvarnosti pa stoga u njoj ne primjećujemo božansko, pa ni ljudsko. A još manje primjećujemo u drugima. I u vrijeme Isusova rođena narod je bio vjerski poučen, pa i pobožan na svoj način, a ipak nije prepoznao Isusa. Sapinjala ih je njihova formalizirana religioznost. Nije ih otvarala prema božanskom.
Neke religiozne forme (pa čak bi se moglo reći formule) mogu čovjeka zaustaviti na pola puta u njegovom religioznom traženju. Mudraci s istoka nisu znali ni hebrejska proročanstva ni njihovu religioznost, ali su bili otvoreni Bogu. I upoznali su Boga u Isusu.
Uvijek je bilo onih koji objavljuju Boga. U početku su bivali neprihvaćeni, ali je njihova objava preporodila čovječanstvo. Mi trebamo Mudrace koji će nam pomoći da otkrijemo Boga. A isto tako i mi smo pozvani da drugima pomognemo. Očito je, drugima ne možemo objaviti Boga ako ga sami nismo otkrili i doživjeli kao živoga Boga. Tako veliki Pscal reče: Sve u čovjeku i izvan njega, upućuje na ‘izgubljenog Boga’. (Misli, 441).
Klanjanje Bogu i Zvijezda.
Svako dubinsko otkriće i doživljaj mijenjaju naš život, naš životni put. Otkrivajući Boga u ‘čovjeku’ mudraci su mu se poklonili. Da, čovjek se klanja samo ljubavi, osobito vječnoj. U nekim tradicijama, osobito kod pogana, poljubac (znak ljubavi) znači poklonstvo. Klanjanje Bogu je znak priznavanja njegove prisutnosti Stvoritelja. Taj sjećaj je prisutan u svakom ljudskom biću. – Zvijezda Mudraca, izgleda da nije kozmička zvijezda, nego simbol prosvjetljenja. Iako kršćanstvo ne prihvaća astrologiju, ipak ne niječe kozmičku povezanost i utjecaj jednih tijela na druge. Zvijezda je simbol ‘unutarnjeg svjetla’. Vidljivo je to iz druge Petrove poslanice: Vi dobro činite što upirete u nj(Isusa) pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima.(2, 19).
Marijan Jurčević, OP
