U Betlehemu, u štali, siromah među siromasima, rođen je Isus. Pastiri se iz okolice strčaše: rodio se Spasitelj, pođimo brzo da ga vidimo! Tako već pokraj Isusove kolijevke vidimo: malene, siromašne, one koji ga znadu prepoznati i ljubiti. Međutim se dogodio još jedan nov i poseban događaj. Stranci s Istoka, možda iz Arabije, stigoše u Jeruzalem i traže: “Gdje je novorođeni kralj”. Bijahu mudraci a
vjerojatno i svećenici i učenjaci. Ostaviše svoje zemlje, prevališe dugi put. Predvođeni zvijezdom, nađoše Isusa i ničice mu se pokloniše. Mi ih nazivamo “kraljev, mudraci”. Možda stvarno ne bijahu kraljevi, ali to nije važno. Važan je smisao događaja. Dođoše iz daleka. Bili su
pogani, a ne pripadnici Izraela, niti potomci Abrahama, niti im bijahu poznata proroštva o dolasku Mesije. A ipak evo i njih pokraj Isusa. Traže ga, nalaze i klanjaju mu se. Kasnije će Isus izjaviti: “A ja vam kažem, mnogi će s Istoka i Zapada sjesti za stol s Abrahamom…”. Stoga Isus poziva k sebi ne samo potomke Abrahamove, nego također ljude odasvud! Rodio se, došao na svijet, za SVE ljude.
Zato je Bogojavljenje svečanost Crkve, zajednice svih ljudi iz svih krajeva, svih rasa, svih kultura. Svi postaju udovi istog tijela, braća velike obitelji.