Presveto Trojstvo je termin koji je ušao u kršćanski govor tek u trećem stoljeću, a tek iza Nicejskog koncila(325.), upotrebljava se u Crkvi. Koncil, kršćanstvo ispovijeda: Jedan je Bog: Bog je Otac, Bog je Sin, Bog je Duh Sveti. Sintezu i razjašnjenje ne donosi koncil. Govoriti i razmatrati danas o Bogu kao trojstvenoj postojanosti, što to znači i ima li ikakvo konkretno značenje za vjernika? Vjera u trojstvenog Boga izgleda jako kompleksna i komplicirana.
Što to znači jedan Bog u tri osobe? Uza svu kompliciranost razumijevanja ipak je cijelo kršćanstvo grčevito ispovijedalo ovu Dogmu. Dapače, svi kršćani, bez obzira na druge različitosti, ispovijedaju trojstvenog Boga. Osnovno je u vjerovanju u jednoga Boga da je on živi Bog. U njemu je uosobljen život koji struji između Oca i Sina i Duha Svetoga. Bog se očitovao u ljudima u svemiru kao živi Bog. Očitovao se kao osobni Bog koji stvara, rađa i nadahnjuje. Bog je Stvoritelj (Otac), Bog je Sin (Isus) i Bog je Duh (Ljubav). Osnovno je u svakome vjerovanju da se bude kao što je Bog u kojega se vjeruje da je izvor života. Tako je i u kršćanstvu.
Samo kršćanstvo poznaje trojstvenost Boga. Isto vjeruje kao i Židovi i Muslimani u jednoga Boga, s ‘dopunom’ da je taj Jedini u sebi pluralan, trojstven. Iz samog ovog vjerovanja u trojstvenog Boga postavlja se i drukčija struktura kršćanskog življenja. Pluralnost je struktura žive postojanosti. Ne ide se u politeizam (višeboštvo), ali se ne ostaje niti na suhoj jednoti. Sveti Augustin upućuje čovjeka na njegovu nutrinu, koja je na sliku Božju, da tu prepozna sliku trojstvenog Boga. Čovjek se doživljava i kao stvoritelj (otac) i kao rođeni (sin) i kao duh. Bratstvu čovječanstva osnovica se nalazi u trojedinom Bogu.
Pouka Trojstva je jasna: pluralnost ne mora biti protivljenje. dapače, različitost treba usmjeriti u savršenstvo i dopunjavanje. Pa i oni koji u svojem monoteističkom (jednobožačkom) vjerovanju nemaju trojstvenost, stvarno ga prihvaćaju prihvaćajući živoga Boga. Čini mi se da nije problematično Trojstvo u sebi nego u načinu tumačenja. Zar Bog u svemu ne nadilazi svakog čovjeka i svijet. Bog je ‘skriveni Bog’, ali doživljavamo njegovu prisutnost.
U tumačenju Trojstva uvijek je bilo razlikovanja među teolozima i duhovnim učiteljima.Vjera u Trojstvenog Boga je također vjera u slogu zajedničkog življenja. U sebe se treba povratiti, ako želimo ući u svijest blizine živoga Boga. Potrebno je također biti otvoren na božansko nadahnuće. Kraljevstvo Božje je u nama! A rajnski mistici će reći da je jedino u dubini naše duše (Tauler). Bog ‘svjedoči’ za Sina, Sin za Oca i Duha.
Trojstvo se samo u sebi i prema nama potvrđuje. Isus nam pomaže da spoznamo i Oca i Duha, a Duh i Otac potvrđuju Isusovo božanstvo. Skoro bi se moglo reći da mi imamo iskustvo trojstvenosti Boga. On je i Stvoritelj i Rađalac (Logos) i Ljubav (Duh). U Trojstvu se slavi Stvoritelja svega, Otkupitelja svih ljudi i Nadahnitelja ljudskih srdaca. Trojstveni Bog je temelj ‘demokracije’, uzajamnog poštivanja i podržavanja u različitosti.
Različitosti se ne smije pretvoriti u neprijateljstva nego u dopunjavanje. Ovo je ‘program’ koji progovara iz samog Boga. Također iz vjere u Trojstvenog Boga uočavamo na što smo mi pozvani. Pozvani smo na Stvaralaštvo, na Mudrosat i Ljubav. U ovome smislu je značajno vjerovanje u trojedinog Boga.
Bog je Otac. Sva druga očinstva su samo imitacija istinskog Božjeg očinstva. On nikoga ne odbacuje, svakome se nada, sve ljubi, sve oživljava. Otac je izvor života. Bog je Sin, Logos, Mudrost. On se očitovao kao sin preko Isusa Krista. Apostoli su jednog časa uskliknuli, pa Ti si Bog! Bog je Duh. Bog je duh ljubavi. On kao ljubav sve prožima i svemu daje smisao i vrijednost.
Marijan Jurčević, OP
