Životno nas iskustvo uči, da se s osobnim susretom mijenja vrlo često svijet što ga je naša mašta stvorila o nekome ili nečemu. Osobni susret ostvaruje nešto, što se ne može nadomjestiti čistim teoretiziranjem. Takav susret daje do znanja neke sasvim nove elemente i sadržaje na koje ne bismo nikada došli, da nam to nije bilo omogućeno.
Vjerujem da bi svijet bio puno mirniji, puniji dobre volje i ljubavi, kad bi bilo moguće ostvariti dijalog u ravnopravnom i iskrenom osobnom susretu.
Trojedini Bog dopustio nam je u povijesti spasenja da otajstvu njegova bića uđemo osobno i angažirano, budući da je sam osobno i angažirano otkrio intimnost svoga bića. Naš Bog nije „puko božanstvo“ na sliku mnogostrukih božanstava koje poznaje povijest, on nije „Bog filozofije i teorije“, nije „nešto iznad nas“, nije „neka sila“ nego je N e t k o, D r u g i,
P r i s u t n i, osobni Bog, koji kao osoba prati naš život, ljubi, raduje se u slobodi, angažirano ulazi u povijest, posjeduje sposobnost otkriti se i objaviti u prijateljstvu i ljubavi.
Kršćani su prihvatili takvog Boga. U prvoj etapi to je prema definicijama Starog zavjeta Bog Abrahama, Izaka i Jakova, dakle Bog živih. On je Bog Stvoritelj prirode ali nadasve Bog djelatan u povijesti Izabranog naroda, P r i s u t n i.
Ali u našim vremenima to je Bog Otac Gospodina našega Isusa Krista koga u Duhu Svetome možemo i smijemo zvati „Abba-Oče“.
Presveto Trojstvo otajstvo je objavljenog Boga osobnog i angažiranog, Boga ljubavi i dobrote, Boga koji u kategorijama našeg života želi neizbrisivo ucrtati sebe u širokim dimenzijama svoje ljubavi. Takav o s o b n i Bog: Bog O t a c koji je poslao S i n a po
D u h u S v e t o m e, izišao je u povijesti spasenja nama ususret. Zato vjerujemo u Boga!
