Božićna idila prestaje! Pred nama je Isus u svojoj odrasloj dobi. Odlučuje da se krsti od Ivana, nakon što Ivan naviješta skori dolazak Kraljevstva Božjega. Isus je sav za to, on želi da čitav njegov život bude u službi tog Božjeg djela! Zato se krsti! Više nego itko drugi toga časa Isus je svjestan da Kraljevstvo Božje nastupa, da Otac stavlja u posljednju fazu djelo spasenja! I on je spreman! Za njega, Isusa, to je životna odluka koju mora donijeti! Ona će izazvati velike promjene u njegovu životu i u životu njegove okoline! Možda će ga njegovi, i to oni najbliži, radi toga odbaciti, možda će reći da je pretjerao, ili čak poludio, vjerojatno će pokušati da ga odvrate od toga, možda i silom, ali svejedno: On je odlučio! Ulazi u Jordan, krsti se i započinje novi život: više ne vraća u Nazaret gdje je do tada živio, ostavlja svoj zanat, povlači se najprije u samoću, da bi kasnije, kad je Ivan zatvoren sam počeo navješćivati dolazak Kraljevstva Božjega, pozivati ljude na vjeru i obraćenje! Evanđelisti, opisujući događaj krštenja na Jordanu, posebnu pozornost svraćaju na epifaniju koja se toga časa dogodila: na Isusa silazi Duh, čuje se Očev glas da je Isus Sin i da na njemu počiva milina Očeva! Isus je dakle POMAZANIK i GOSPODIN, i to su osnovne poruke evanđelista! Na njemu se ispunja proroštvo o pomazaniku na kojega silazi Duh Jahvin i kojega On Jahve osobno pomazuje, ne više materijalno, već samim svojim Duhom! Zato nam Isusovo krštenje na Jordanu želi predstaviti Isusa u najvećoj tajni njegove osobe: Isus iz Nazareta je Sin Božji, on je taj Pomazanik tako dugo očekivan i obećavan, nastupilo je posljednje vrijeme – Kraljevstvo Božje dolazi!