NOVI POČETAK
Zašto ne slavimo dan našega začeća? Jer, tu je sve počelo, a ne tek kod našega rođenja. Kod rođenja smo “ugledali svjetlost svijeta”. Ali, naš je život počeo u trenutku spajanja spermija i jajne stanice. Tada nastaje oplođena jajna stanica ili zigota, koja je početna stanica novostaloga organizma. Nastao je novi život. Nastao sam ja. Tu sam počeo. I otad ću zauvijek biti. Ni sama smrt me neće razrušiti. Život koji je počeo začećem nastavit će se u vječnosti. To vjerujem s velikim dijelom čovječanstva.
Možda smo se često pitali: zašto ne slavimo dan i noć našega začeća? Zašto roditelji rijetko govore o tome, što je ipak životno odlučujuće za njihovu djecu? Je li se oni stide, pričati svojoj djeci kada su nastala? Je li tu još uvijek dah sumnje, da je tu na bilo koji način nešto grešno, ako iz sjedinjenja roditelja nastaje dijete? Nije li i Crkva doprinijela, da se na cijelo područje seksualnosti nije gledalo pistojno?
Možda upravo današnja svetkovina tome doprinosi. Njezin naziv često puta je pogrešno shvaćen: “Bezgrešno Začeće Marijino” ne znači, da bi naše začeće po našim roditeljima bilo “okaljano”. Naprotiv: nema ništa gdje mi ljudi smijemo direktno surađivati s Bogom kao kad se začinje novi čovjekov život. To je najveće čudo prirode! I što dublje prodire istraživanje jezika genetskog koda, tim divnija je tajna našega začeća.
Danas Crkva slavi začeće jedinstvenoga ljudskoga djeteta. Marijini roditelji Joakim i Ana, dugo su čeznuli da im se začne dijete. Oni će mu kod rođenja dati ime Marija. Marijino rođenja slavimo u devetom mjesecu, 8. rujna. Ono osobito kod tog djeteta nije njegovo začeće, nego poziv da bude Majka Isusova. Za to dijete vrijedi ono što je u Bibliji rečeno o jednom proroku: “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih” (Jer 1,5).
Svako dijete je jedinstveno. Svako dijete leži Bogu na srcu i u trenutku u kojem je začeto, ispunja se Božji san: stvoren je novi čovjek! Čak ako dijete nije očekivano ili dolazi neželjeno, kod Boga je uvijek ljubljeno. Puno prije nego roditelji znaju tko je uistinu njihovo dijete, Bog poznaje to dijete i njegov put.
Što je osobiti poziv toga djeteta, čije začeće slavimo danas, i koje tako nejasno biva nazvano “bezgrešno začeće”? Povijest od početka biblije može nam pomoći, da to bolje razumijemo. Adam i Eva, to tako biva simbolički predstavljeno, dali su se zavesti. Svi smo mi, slikovito rečeno, Adamova djeca, Evino potomstvo. Svi trpimo od jedne beskonačne povijesti napora i zatajenja, grijeha i konačno smrti. S Marijom počinje nova povijest, bez starih rana i ljage, neokaljana od svakoga zla. Marija je Božji “novi početak” u jednoj previše opterećenoj staroj povijesti. Svi mi trebamo takav jedan novi početak pun nade!
fra Jozo Župić
