Ovaj broj je uz 28. NEDJELJU KROZ GODINU (A). Kompletan listić možete pregledati i/ili preuzeti ovdje: TJEDNI LISTIĆ br. 613.
28. nedjelja kroz godinu (A)
ZAODJENUTI U KRISTA
Poziv tvoj, Gospodine, neprestano se ponavlja. Tvoj “Dođite!” odjekuje i danas, svake nedjelje, svakog dana Gospodnjeg. Dođite na misu! Dođite na lomljenje kruha i bratsko zajedništvo. Dođite na gozbu ljubavi. Sve je pripravljeno, stol, kruh, vino….. Ima za sve i za svakoga mjesta i hrane. Dođite!
Oni se u evanđelju od reda počeše ispričavati, tražiti načina da ne moraju doći. A oni najdrskiji usudiše se maltretirati tvoje sluge. Kao da su ih u nečemu napali ili ugrozili! Samo su došli i pokušali prenijeti tvoju želju da vidiš sve ljude oko svoga stola. Oko stola ljubavi. Stojimo pred tajnom tvoga poziva! Nije li to dar, milost, počast? Ispada kao da je svima u evanđelju to bio teret, nepoželjna obveza. Izmotavali su se ili otvoreno suprotstavili tvojem pozivu.
Došli su na gozbu oni koji su na prepad zatečeni na trgovima i ulicama i bili privučeni zovom koji obećava sigurnost jednog dana.
Dođite na gozbu! To vrijedi i danas. I danas, Gospodine Isuse, zoveš. Svake nedjelje tražiš načina da pokucaš na naša vrata. Misa je, gozba se ljubavi organizira nedjeljom; dan je to novog života, dan kad se želiš uvijek iznova darovati. To je dan bratskog susreta što ga ti predvodiš i blagoslivljaš. Nedjeljna misa! Koliko isprika traži čovjek i danas da se otme toj obvezi. Upravo zato jer je smatra obvezom, a ne darom, ne milošću i čašću. Uvijek neki posao, neka nova obveza, nešto što mislimo da se ne može preskočiti, nešto nepredviđeno dođe. Ne mogu na misu?!
Vjerujem, Isuse, da te ne boli toliko to što ne možemo koji puta odazvati se tvome zovu na euharistijsko slavlje, koliko činjenica da je to katkada raspoloženje volje koja ne želi ništa učiniti da se dođe do susreta kod lomljenja kruha. A nije to samo misa! To je poziv na svaku gozbu ljubavi, na svaki susret s tobom, na svaki sastanak spasenja. To je stav ljudi pred svim tvojim inicijativama.
Uvijek novom upornošću ljubavi zoveš: “Dođite! Dođite k meni, ostavite se zlog puta, dođite na vodu života, a ostavite presahle bunare; dođite kruhu živome, a ne tražite život u užicima koji ne obećavaju budućnost! Dođite k meni! Dođite na gozbu!”
Da, Isuse! Sve je pripravljeno. Sve si učinio da to bude gozba tvoje ljubavi. Ništa nisi propustio. Učinio si sve i dao od sebe sve! I život si svoj utkao u tajnu ove gozbe. Evo me, dolazim da se na izvoru tvoje žive vode napojim i za stolom tvoje ljubavi nahranim.
fra Zvjezdan
Tjedni listić br. 612
Ovaj broj je uz 27. NEDJELJU KROZ GODINU (A). Kompletan listić možete pregledati i/ili preuzeti ovdje: TJEDNI LISTIĆ br. 612.
27. nedjelja kroz godinu (A)
SAMO SMO UPRAVITELJI POVJERENIH DOBARA
Gospodine Isuse, Ti si jedinorođeni Sin vječnoga Oca. Ti si jedini istinski baštinik svega stvorenoga. Oprosti mi što sam te često istisnuo iz tvoje baštine, iz svoga života! Tvoj Otac je s puno nježnosti i ljubavi pripravljao vinograd moga srca. On ga je obradio, zasijao, njegovao.
Od časa mog krštenja on ga je orosio živom vodom Duha Svetoga i zasijao u njega sjeme ljubavi, oproštenja, istine. Toliko toga sam, nažalost, pogazio. Nisam dovoljno pazio na baštinu tvoju!
Gospodine Isuse, ti si jedinstveni baštinik cjelokupnog stvorenja.
Oprosti mi jer sam često izbacio iz svog života sluge riječi koje si mi ti poslao, toliko anonimne proroke koji su pokušali progovoriti dubinama moga bića, iznenadne svjedoke koje sam smatrao dosadnim nasrtljivcima, a isto tako i one siromašne i povučene koji nisu došli do riječi.
Ja ih nisam ni ubio niti maltretirao kao oni vinogradari iz tvoje prispodobe. Međutim, priznajem, Isuse, da sam ih jednostavno ignorirao, a to je zapravo drugi način da se nekome ne da mogućnost življenja u istini i slobodi.
Gospodine Isuse, često dolaziš i pohađaš vinograd moga srca, moga bića. To su tvoji pohodi koji se prepoznaju kao šapat Duha Svetoga, kao životvorni dar sakramenata, kao tvoji pažljivi prolazi u tajni molitve.
Kako često ostajem po strani. Osjećam da sam te često izbacio van, izvan tog vinograda svoga srca, premda sam te slušao tako često, premda sam i blagovao s tobom, blagovao tebe!
Kako sam često, Gospodine Isuse, htio biti jedini posjednik vinograda što si mi ga ti povjerio.
Kako sam ludo želio biti apsolutni gospodar vlastitog života!
Oprosti, Isuse!
Ne daj baštine svoje drugima! Sačuvaj me za sebe, očuvaj me od mene! I neka vinograd moga srca donese obilne plodove što ću ih smjeti prinijeti na oltar tvoje ljubavi. Daj da osjetim kako sam tvoja svojina i da je u tome sreća moga života.
fra Zvjezdan
Tjedni listić br. 611
Ovaj broj je uz 26. NEDJELJU KROZ GODINU (A). Kompletan listić možete pregledati i/ili preuzeti ovdje: TJEDNI LISTIĆ br. 611.
26. nedjelja kroz godinu (A)
I SLUŠATI I VRŠITI VOLJU OČEVU
Gospodine, pogađa me tvoja riječ. Osjećam da je prispodoba o dva sina uvijek aktualna i da nam i danas treba progovoriti. Svatko od nas je zapravo poput prvog ili drugog sin, ili katkada prvi, a katkada drugi. I mi smo često pozivani. Ti si onaj koji neprestano zoveš u svoj vinograd u svako doba dana, u svako vrijeme života. Nikada nas ne ostavljaš bez svog poziva. Uvijek si spreman da nas uzmeš u svoj posao, u zajedništvo s tobom.
Često se vidim u prvom sinu. Na poziv odgovara s “neću!”. Ali se ipak predomislio i otišao onamo kamo si ga zvao. Učinio je tvoju volju, premda mu je prvi odgovor bio grub. Pokajao se. Ispravio je ono što je pogrešno rekao. Sjećam se tvoje riječi: “Neće se spasiti oni koji samo govore ‘Gospodine, Gospodine’, nego oni koji vrše volju Božju”. Da, ovdje se može govoriti o obraćenju, promjeni mentaliteta i promjeni života. Ovaj je sin opravdan u tvojim očima. Hvala ti, Gospodine, što ne uzimaš svaki naš odgovor ozbiljno, što ne važeš svaku našu riječ koju nepromišljeno izgovorimo.
Hvala ti što nam ne računaš naše buntovne misli, naše krive riječi. Hvala ti što nam još uvijek vjeruješ.
Bojim se, Gospodine, da sam sličan još više i onom drugom sinu. On je spremno odgovorio sa svojim “Evo me, Gospodaru!”, ali nije otišao u vinograd. Nije se odazvao. Zataškao je stvar. U neiskrenosti srca tebi na očigled je sve obećao, ali ništa nije izvršio. Mislim pritom na mnoge situacije iz redovitog vjerskog života.
Mislim, Gospodine,
– na krštenje i svečano obećanje: Odričem se grijeha; a grijeh je tako često prisutan u mome životu!
– na zadanu vjernost tebi, Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, a moja je vjera i moje predanje tako često slabo i beskrvno!
– na moju krizmu u kojoj sam ti obećao da možeš računati sa mnom kao sa svojim svjedokom za tvoju ljubav u ovome svijetu, a ljudi kraj mene tu ljubav ne osjećaju i zato se i ne mogu tebi potpuno predati!
– na svaku moju ispovijed u kojoj ti govorim: čvrsto odlučujem da neću više griješiti, a stvari se ponavljaju!
Da, moj Gospodine, toliko toga ima! Mogao bih nizati cijeli život. Obećanja i nevjere, prazne riječi i čekanja! Ti zoveš i zoveš! Ono jedino što ti u ovom času mogu reći s pouzdanjem u tvoju dobrotu je iskreni hvala da primaš i naknadni izraz dobre volje i da si uvijek spreman primiti obraćena grešnika! S tom nadom iščekujem svaki, pa i onaj posljednji tvoj poziv vjerujući da će tvoja milost pobijediti!
fra Zvjezdan