Ovaj broj je uz nedjelju Svete obitelji (B). Kompletan listić možete pregledati i/ili preuzeti ovdje: TJEDNI LISTIC br 308
Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa (B)
Bože moj, ti si u sebi, u tajni Presvetoga Trojstva, obitelj, zajedništvo savršenoga reda i ljubavi, zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Na svoju sliku stvorio si čovjeka. Stvorio si ga kao muško i žensko, kao biće koje ne može samo, koje je dio jednoga zajedništva. Stvorio si, Bože, čovjeka na sliku svoga Sina koji je i sam svoj ljudski život proživio unutar jedne obitelji i jedne zajednice. U Svetoj Obitelji daješ nam divan uzor obiteljskih kreposti, uzajamne nježnosti, podrške i ljubavi.
Otkrivamo da nije svako zajedništvo savršen sklad niti je svaka obitelj ozračje čiste ljubavi. Nisu u svakoj obitelji srca tako čista i otvorena za ljubav, kao u tvojoj obitelji, Isuse, gdje su za tebe kucala srca Marije i Josipa i gdje si im ti uzvraćao ljubavlju djeteta. Nije svaka obitelj sveta kao što je to bila tvoja u kojoj su se Marija i Josip nesebično i čisto ljubili u nesebičnom poštovanju i nježnosti. A ipak, svaka je obitelj pozvana na svetost, svaki je čovjek pozvan na svetost, na darivanje i ljubav. Gdje postoji darivanje u ljubavi, tu je sreća i mir. Gdje toga nema nastaje pakao. Nesnošljivo je živjeti u ozračju sebičnosti i traženju svoga prava i svoje volje.
Isuse, vrati svim obiteljskim zajedništvima otvorenost za ljubav i međusobno darivanje. Daj svim ljudima milost ljubavi. Vrati Isuse, ženama i muževima prvu ljubav međusobnog prepoznavanja, obogaćivanja i radosti.
Isuse, nema ljudskoga iskustva, osim grijeha, kroz koje nije prošla i tvoja obitelj. I ti si, zajedno s Majkom i Josipom iskusio progonstvo i raspolovljenost između doma i bezdomnosti. Sjeti se boli mnogih ljudi u Hrvatskoj koji su prognani sa svojih ognjišta i pomozi im da nađu utjehu u tvojoj Svetoj Obitelji.
Isuse, vrati svim obiteljima mir. Pomozi im da nasljeduju tvoju obitelj u svim poteškoćama i nevoljama. Tvoji roditelji, Isuse, sveti supružnici Josip i Marija, donijeli su te prikazati u Hram da obave propis Zakona. Time su dopustili tvome Ocu da pokaže da je zainteresiran za svako ljudsko čedo. Postoji neraskidiva veza između običnog, svakodnevnog i vjerničkoga života.
Isuse, pomozi našim obiteljima da pronalaze snagu za svoj život u posvećenju tebi te da nedjeljni pohod tvome Domu bude svjetlo i toplina izgradnji njihova doma.
Tvoji su sveti roditelji, Isuse, u riječima starca Šimuna stekli još jedno iskustvo o veličini Djeteta koje prinose o tvojoj veličini Isuse. Ali to svijetlo iskustvo začas se pretvara u tamu Golgote. I život svake ljudske obitelji ima svoje visine i dubine. svjetlosti i tame, radosti i žalosti.
Isuse, vrati vjeru u pobjedu ljubavi ondje gdje je ta ljubav u pitanju. Vrati, Isuse, snagu onima koji su na rubu svojih ljudskih sila i koji su u opasnosti da ustuknu pred silama zla, razdora i mržnje. Neka se nitko nikoga ne boji, neka se svatko svakome raduje!
Isuse, tvojim prikazanjem u Hramu počinje tvoj skroviti život. Šutnja, rad i rast u skrovitosti Nazareta. “Dijete je raslo i jačalo, te se napunjalo mudrosti, i milost je Božja bila na njemu”, veli evanđelist. Isuse, vrati djeci povjerenje u svoje roditelje. Daj roditeljima da poštuju svoju djecu kao osobe i shvate da djeca ne pripadaju njima, nego prvenstveno tebi koji im jedini možeš dati milost rasta u mudrosti. Isuse, neka sva djeca svijeta zajedno s tobom rastu i odrastu, u krugu svoje obitelji, za veliku obitelj svijeta!
Ti si, Isuse, živio u Svetoj Obitelji. Ali, ti nastavljaš živjeti u svakoj našoj obitelji, jer si u svakom srcu koje ti otvara vrata. Ti želiš u svakome od nas otkriti i oca i majku, brata i sestru i omogućiti tako svakome iskustvo Svete Obitelji, jer svetost izvire iz tvoga srca. Dođi, Isuse, ponovno u ove božićne dane u svako srce, u svaku obitelj!
fra Zvjezdan
Božićni koncert
BOŽIĆ! Na šta prvo pomislimo kada čujemo reč ili pričamo o prazniku a naročito kada se približava vreme u kome ga proslavljamo? Čini mi se da je to nekako lični praznik svakoga od nas – praznik u kome toplina našeg doma biva upotpunjena nekim mirom, čežnjivim očekivanjem i darivanjem. To je sigurno najomiljeniji praznik i slavi se u posebnom raspoloženju duha i srca. Ovim rečima (iz teksta prof. Marijane) a nakon otpevane pesme „Mesija će doć“ gospođa Ana Lečar, kao narator, pozvala je sve prisutne da se prepuste, pred samu ponoć, muziciranju našeg hora. Svake godine, na petnaest minuta pre ponoći, na badnjak, naš hor održi mali resital božićnih pesama. Prigodan teks koji je pratio ovo muziciranje, pripremila je prof. Marijana Ajzenkol, koja zbog bolesti nije mogla da nam ga prezentuje, pročitala ga je gospođa Ana Lečar, kojoj se ovom prilikom zahvaljujemo. Gospođa Ana nam je u „zadnji čas“ pritekla u pomoć i sa puno duha prenela ono što je prof. Marijana želela da nam svima saopšti. Nizale su se božićne pesme: „došla je lepa sveta noć“, „o djetšce moje drago“, „spavaj mali Božiću“, „noć ova vrlo čudna je“, da bi u samu ponoć zapevali pesmu „dvanajsta je sad ura“ sa kojom je i počela misa polnoćka. Svetu misu polnočku predvodio je naš pater Željko.
Nadam se da smo prisutnim vernicima i posetiocima koji, mada nisu katolici, svake godine dođu na polnoćku, priuštili jedan lep duhovni doživljaj.
Svake godine poželim da nekog od „godišnjaka“ kako zovemo one koji dođu u crkvu samo na blagdan privučemo u našu zajednicu kao stalne članove.
Marija Galun
Uz četvrtu adventsku svijeću
Betlehem… najmanji među kneževstvima… a ipak, iz njega će izaći onaj koji će vladati Izraelom… Isuse, kao i ljudi onda, tako i mi danas, često te ne prepoznajemo u osobama koje susrećemo, u situacijama koje nam se događaju, u okolnostima u kojima živimo… tražimo izvanrednosti, posebnosti… a ti si se sakrio u najmanji grad, u najneznatniju ženu…
Paleći i posljednju adventsku svijeću, u trenucima tišine, želimo te moliti da nam oprostiš sve takve trenutke… oprosti što ne prepoznajemo tebe u osobama koje nam šalješ na životnu stazu… i daruj nam samo malo više srca i razumijevanja jednih za druge…
U svakodnevnoj trci za stvarima koje nam u biti nisu neophodne zaboravljamo na Isusa. Advent je prilika da to izmenimo, da pustimo Isusa da bude glavni deo naše svakodnevnice.
Marija Galun
Sveti Ivan, apostol i evanđelist – ljubljeni Isusov učenik
Slavimo blagdan svetog Ivana, apostola i evanđelista. Ivan je pisac četvrtog evanđelja, proročke knjige Otkrivenja i triju poslanica. Bio je jedini apostol koji je unatoč više pokušaja da ga se ubije, umro prirodnom smrću, a nadživio je sve apostole. Ivan na hebrejskom znači ‘Gospodin je milostiv’.
Sveti Ivan je rođen u Betsaidi, u Galileji. Otac mu je Zebedej, a majka sveta Saloma. U početku je lovio ribu na Galilejskom moru, a potom ga je Isus pozvao da lovi ljude. Nalazi se, uz svetog Petra i svetog Jakova Starijega, svoga brata, u užoj skupini učenika, koju Isus u određenim okolnostima uzima sa sobom, u čemu se očituje Učiteljev prisniji odnos s tom trojicom.
Zajedno je s Petrom i Jakovom kada Isus, u Kafarnaumu, ulazi u Petrovu kuću kako bi mu ozdravio punicu (Mk 1,29). Slijedi Krista u kuću nadglednika sinagoge Jaira, čija je kći vraćena u život (Mk 5,37), slijedi ga dok se uspinje na goru Tabor gdje će svjedočiti Preobraženju (Mk 9,2), uz njega je na Maslinskoj gori kad izgovara besjedu o svršetku grada i svijeta (Mk 13,3). Blizu mu je kad se u Getsemanskom vrtu povlači kako bi uputio molitvu Ocu prije muke (Mk 14,33). Prvog dana Pashe zajedno s Petrom, s kojim je uvijek gajio najdublje prijateljstvo, po Isusovom zahtjevu priprema i posljednju večeru (Lk 22,8).
Poznat je i kao Isusov ljubljeni učenik: “A jedan od njegovih učenika – onaj kojega je Isus ljubio – bijaše za stolom Isusu do krila.” (Iv 13,23).
Unatoč opasnosti, najveću vjernost i hrabrost pokazao je kada je ostao, kao jedini od apostola, zajedno sa Djevicom Marijom, Marijom Kleofinom i Marijom Magdalenom podno raspetog Isusa (Iv. 19, 25). Tada je Isus svoju Majku povjerio baš njemu, da se za nju brine. ” Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” (Iv 19,26).
Nakon uskrsnuća, ponovno nalazimo Ivana, Jakova, Petra i ostale u neuspješnom noćnom ribolovu, nakon kojega, zahvatom Uskrsloga, dolaze do čudesnog ulova. Tada je upravo Ivan taj koji prvi prepoznaje Gospodina i to kaže Petru (Iv 21,7).
Sveti Ivan i sveti Petar su zajedno na prvu Pedesetnicu, puni Duha Svetog propovijedali mnoštvu te ga krstili, što ih je dovelo pred židovsko vijeće glavara, starješina, pismoznanaca i svećenika, pred kojima su neustrašivo govorili o Isusu kao Kristu, unatoč prijetnjama koje su im ovi upućivali.
Od tada pa do zadnje trećine prvog stoljeća, gotovo apsolutna tišina obavija život svetog Ivana. Bio je prisutan na Apostolskom koncilu u Jeruzalemu, gdje se uz svetog Petra i svetog Jakova Mlađega ubraja među stupove prve Crkve.
Po svetom Ireneju saznajemo da se Ivan, nakon Petrovog i Pavlovog mučeništva, nastanjuje u Efezu u Maloj Aziji imenujući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Bio je odveden u Rim gdje ga je car Domicijan osudio na paljenje u vrelom ulju. Međutim, čudesno je izbjegao smrt. Potom je osuđen na rad u rudnicima na zatvorskom otoku Patmosu gdje je u špilji napisao knjigu Otkrivenja. Otkrivenje je proročka knjiga, govori o konačnoj pobjedi Isusa Krista.
Nakon Domicijanove smrti, Ivan se slobodno vraća u Efez. Smatra ga se odgovornim za evangelizaciju područja Male Azije zbog čega su ga Rimljani kažnjavali. Ivan je bio najmlađi od 12 Isusovih apostola. Doživio je duboku starost te je bio jedini od apostola koji nije umro mučeničkom smrću. Umro je oko 101. godine.
Njegovo evanđelje je napisano za kršćane koji su potekli iz poganstva. U njima želi utvrditi vjeru u božanstvo Isusa Krista. Osim Evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje. Sve su te njegove knjige pune najdublje teologije.
Ivanove poslanice se mogu nazvati poslanicama ljubavi, jer u njima mnogo puta upotrebljava imenicu ljubav i glagol ljubiti. U njima nam je dao najljepšu definiciju Boga: ‘Bog je ljubav!’. Njegov simbol na slikama je orao. On simbolizira “visine koje on dosiže u prvom poglavlju svog evanđelja”.
Ivan apostol zaštitnik je teologa, pisaca, knjižnjičara, izdavača knjiga i novina, skladatelja, slikara, prijateljstva, Male Azije i mnogih biskupija i župa u raznim dijelovima svijeta.
Ivan je u Hrvatskoj vrlo često i oduvijek jedno od najpopularnijih imena, s raznim inačicama. Svima što nose lijepo ime Ivanovo želimo sretan imendan, i neka po zagovoru Isusovog najboljeg prijatelja sve blagoslovi milostivi Bog.
izvor: https://duhovnost.net
Sv. Stjepan prvomučenik
Današnje evanđelje ne uklapa se u Božićno ozračje. U njemu je riječ o otporu na koji su naišli prvi kršćanski vjerovjesnici navješćujući Isusovo evanđelje. Božić ne simbolizira samo Kristovo rođenje u nama. Ono nam kaže više: da život u ljubavi Božjoj nije život kakav svijet smatra poželjnim i truda vrijednim. Božić simbolizira nerazumijevanje svjetovnih nazora, moć vladajućih, patnju siromašnih i poniženih. On simbolizira sudbinu onih koji nisu od ovoga svijeta. Nakon samo nekoliko dana, tama je počela progoniti svjetlo koje je sjalo na umirućem licu Stjepana. A ipak to nije razlog obeshrabrenja za sve one koji iskrena srca ljube Krista i Njega slijede.
U današnjoj Zbornoj molitvi Crkva moli: “… da poput Stjepana umijemo i neprijatelje ljubiti, te moliti za svoje progonitelje.” Prvi su kršćani imali povjerenja u put nenasilja. I oni su bili vjerodostojni u svojoj spremnosti da trpe, da se ne osvećuju, da praštaju. Kada se 313. kršćanstvo ‘združilo’ s političkom moći, put nenasilja sve se više zaboravljao. Od tada kršćani vode bezbrojne “pravedne ratove”.
Odlučujuće pitanje na blagdan svetog Stjepana glasi: koliko se mi kršćani usuđujemo slijediti put nenasilja u svagdašnjem životu? Koliko u nama ima duha nenasilja? Vjerujemo li da je ljubav naša najbolja zaštita? Žalosno je da neki kršćani imaju više povjerenja u put nasilja, isključivosti, uvjereni kako je agresivnost, polemičnost i nesposobnost dijaloga najbolja zaštita.
Priznajem, biti nenasilan znači određeni rizik. Drugi te doista može udariti i po drugom obrazu ili te izrugati, poniziti. To je put za jake i svjesne ljude koji dobro vide kako je spirala nasilja besmislena. To je put za one koji imaju povjerenja u «strategiju dobrote». Za ljude koji su svjesni snage nenasilja, snage koju Bog daje u takvim prilikama. Protiv svih vjerojatnosti, oni traže put mira i tamo gdje izgleda nemoguće. To je aktivna strategija koja hoće stvoriti nove odnose s protivnikom, oslobađajući ga od njegove logike nasilja i zločina. Biti nenasilan znači unaprijed vjerovati u ono što se jednom mora ostvariti ako čovječanstvo želi preživjeti prastare fraze o svetim i pravednim ratovima.
Premda su mnogi sveci učili o nenasilju i primjenjivali ga u životu, u prošlom su stoljeću najpoznatiji praktičari nenasilja bili Mahatma Gandhi i Martin Luther King. Njihovo je nenasilje bilo aktivno, disciplinirano, snažno oruđe koje je, zajedno s hrabrošću mnogih drugih ljudi, uspješno korišteno za slamanje stoljetnih primjera diskriminacije i dominacije. U njihovu nenasilju nije bilo ničeg ‹slabačkog› ili ‹kukavičkog›. Biti istinski nenasilan ne znači biti kukavica! Na svakoj razini, počevši od našeg vlastitog života pa do međunarodnih poslova, sve vrvi nasiljem i neljudskim postupcima, a mi – u ime nenasilja, ali često iz puke ravnodušnosti ili straha – reagiramo slabo i nedjelotvorno.
izvor: http://franjevci-split.hr