Današnji odlomak iz Evanđelja nalazi se pred kraj Govora na gori. Tom je mjestu prethodilo nekoliko slika i usporedbi koje predstavljaju Isusovu nauku i postavljaju u središte zapovijed ljubavi. Sad pak daje nekoliko temeljnih uputa koje bi trebale pomoći da se ostane pri Kristovoj istini i ljubavi.
Odmah na početku stoji opomena o opasnoj sljepoći glede vlastihi pogrešaka i barem jednako toliko opasne sljepoće glede krivih nauka. U oba slučaja čovjek je u opasnosti da upadne u jamu. Jedini učitelj koji je za nas važan jest sam Krist.
U slijedećoj slici Isus je još jasniji, osobito što se tiče vlastitih pogrešaka. Svi smo mi uvijek u opasnosti da osuđujemo tuđe slabosti kao velike i neponošljive. Naša pak vlastita krivnja čini nam se malom i zanemarivom.
Čuvajmo se mjerenja s različitim mjerilima! Ovdje se ne traži niti da hladno kritiziramo drugoga niti da očajno priznamo svoju nedostatnost. Pozvani smo da svoj život mjerimo jedino prema Kristovoj ljubavi i tako iskreno uvidimo svoje jakosti i svoje nedostatke. Onda ćemo mnogo lakše podnijeti i slabosti drugih ljudi.
Ta iskrenost u kojoj se riječi i djela slažu potrebna je kao temelj sretnog zajedničkog života, bilo u obitelji, na radnom mjestu ili u župnoj zajednici. Svijet će nam vjerovati da Kristovu nauku uzimamo ozbiljno samo ako vjerodostojno preuzmemo odgovornost za druge, jer: kreposti čine kršćane vrijednim divljenja, ali piznaje vlastitih progrešaka čini ih vrijednima ljubavi.
