Evanđelista Matej koji svoje Evanđelje piše Židovima želi pokazati Isusa kao novog Mojsija, novog Zakonodavca. Za razliku od Mojsija koji je zahtijevao izvanjsku pravednost, korektnost, vanjsko obdržavanje, Isus zahtjeva nutrinu, čovjekovo srce. Zato traži od svojih učenika da njihova pravednost bude veća od pravednosti farizeja koji su pazili samo na vanjštinu.
Stoga nije dosta čuvati se samo izvanjskih čina zla kao što su ubojstvo, preljub već je važno ono što se događa u čovjekovom srcu. Tu u srcu se rađa grijeh i otpad pa nije dosta samo da netko ne ubije već je zlo svaka pogrdna riječ izrečena bližnjemu.
Isus posebno ističe radikalizam kojim se čovjek treba oduprijeti zlu. On to izražava drastično: iskopati oko, odsjeći ruku.
No poruka je da čovjek ni pod koju cijenu ne smije otpasti od onoga što je Božje. Njegovi učenici trebaju težiti za tom nutarnjom čistoćom, biti istiniti i autentični stoga im neće biti potrebno da se bilo kome zaklinju već da njihovo bude: da, da – ne, ne!
Iz Isusovih riječi jasna je i poruka da ne trebamo tražiti Boga ako zaobilazimo svoga brat, jer je ljubav i čovjekoljublje veće od bilo koje liturgije i žrtve.
Sirah nam u prvom čitanju danas govori kako je prava mudrost sadržana u zapovijedima Gospodnjim i da ih on stavlja pred izbor naše slobode kao život i smrt.
Isus nam to u današnjem Evanđelju očituje kao volju Oca našega koji nam želi dati život. On želi da svom svojom nutrinom a ne samo vanjštinom prihvatimo volju Očevu kao izraz svoje ljubavi prema Ocu.
A onima koji Boga ljube pripravio je Bog „što oko ne vidje, i uho ne ču“, kako nam to svjedoči Pavao u današnjem drugom čitanju.
Danas se Isus u svojem Evanđelju obraća nama, i Njegovi pozivi upućeni su našemu život. On se očituje kao najjasniji, najkonkretniji i najrječitiji izraz volje Očeve. Stoga su njegove riječi nama na život i smrt.
