Današnje Evanđelje odlomak je Ivanovog oproštajnog govora na zadnjoj večeri. Pred nama je opet slika kao prošle nedjelje, slika bogata porukama. Naše je zajedništvo s Isusom organizamsko, životno. Većeg zajedništva od toga nema. S Njime srastamo u jedan život, zajedno donosimo plodove, isti životni sokovi struje kroz nas i Isusa, isti božanski život pulsira u nama! I samo što smo tako životno s Isusom povezani možemo donositi plodove. Bez te uraštenosti u njega mi se sušimo, postajemo besplodni, propadamo. Ova uraštenost i životna povezanost s Isusom ujedno je i najčvrstiji oslonac naše molitve. Isus upozorava svoje učenike da su i On i oni angažirani na Očevom djelu, da je Otac prvi i glavni, onaj koji stoji iza sveg – On je vinogradar. Svoje zajedništvo s Isusom moramo shvatiti kao izabranje a naš je odgovor na to prvenstveno u tome da donosimo mnogo roda, da se u ovom svijetu očitujemo kao što bolji Isusovi učenici.
Što je Isus kadar učiniti od čovjeka koji mu se preda, najbolje pokazuje današnje prvo čitanje. Pred nama je Pavao, obraćeni farizej kojemu mnogi još ne vjeruju, ali milost u njemu sve snažnije djeluje i pretvorit će ga u orijaša kršćanstva! Kasnije će napisati svojoj zajednici da sve može u onom koji ga jača! Jer, tajna plodnosti života leži u zajedništvu s Isusom. I mnogo se ploda može donijeti istom onda, ako smo u njega urasli.
Ivan nas danas poziva na konkretnost kršćanskog života! Kršćanstvo je prije svega jedna nova praksa, to nisu ni parole, ni mnogo govorenja! Samo koliko živimo svoje zajedništvo s Isusom toliko smo kršćani. To se prvenstveno odnosi na jedinstvenu zapovijed ljubavi koju je Krist ostavio svojima, ljubavi jednih za druge! Ta se ljubav ne smije događati riječju i jezikom, već djelom i istinom!
Isus te poziva u zajedništvo s sobom! Samo tko možeš biti plodna loza na njemu – trsu! Samo tako tvoj život može donositi plodove! Pogotovo plodove ljubavi, dobrote, čovjekoljublja! Biti s Njim i u Njemu, znači imati život, plodnost i budućnost – slaviti Oca!