4. Vazmena Nedjelja Dobrog Pastira
U uskrsno vrijeme pokušavamo prodrijeti u otajstvo Isusove žive prisutnosti u Crkvi. Poruka Riječi Božje u tom vidu lagano ali sigurno vodi nas korak po korak u samu bit Radosne vijesti o novom životu Krista uskrsnuloga, o životu koji je i nama darovan. U vidu tog otajstva Kristove žive prisutnosti otkrili smo kroz različite odlomke iz Svetog pisma kako se Krist nudi i danas u sakramentima vjere. Posebno je prisutan u sakramentu svoga Tijela i Krvi; otkrivamo ga vjerom kroz navještaj njegove Riječi; prisutan je u otajstvu okupljene zajednice na molitvu.
Danas bismo htjeli zajedno s porukom Riječi Božje razmišljati o specifičnoj prisutnosti Kristovoj u svojoj Crkvi po osobama koje na sebi nose sakramenat svetog reda i osobama koje svoje krštenje posvećuju još posebnim zavjetima života u zajedništvu po obećanjima čistoće, siromaštva i poslušnosti. Riječ je tu o tzv. duhovnim zvanjima, tj. o svećenicima i o redovnicima odnosno redovnicama.
Po svojem pozivu svećenici bi morali svojom osobom otkrivati prisutnog Krista u svojoj Crkvi i to napose u specifičnom svjetlu Krista dobrog Pastira. Krist je ljubio svoje, ljubio ih je do kraja; bio je svima sve, iskazivao ljubav i rasipao dobrotu na svakom svom koraku, predstavljao je utjelovljenje razumijevanja i utjehe. Svi su nalazili u njemu snagu i volju za novim životom. Krist bi htio jednako tako djelotvorno biti prisutan i danas u Crkvi i u svijetu. Zato posebno sakramentom reda posvećuje one koji žele cijelim svojim bićem biti u svijetu znak Krista dobrog Pastira.
Jednako tako redovnici i redovnice imaju u Crkvi posebnu zadaću da životom i primjerom neprestano svjedoče da Kristova ljubav, darivanje, nesebičnost i žrtva nije nestala s lica ove zemlje. Redovničke zajednice i pojedinci snagom svog poziva i dara u Crkvi jednako tako trebaju biti znak vjere. Oni bi životom po vjeri htjeli zasvjedočiti da je ideal života kako ga je Krist živio i propovijedao moguć i danas.
D A N A S je nedjelja DOBROG PASTIRA.
Crkva nas poziva da se sjedinimo u molitvi i žrtvama za potrebe naroda Božjega svih vremena, tj. za duhovna zvanja (svećenici, redovnice, redovnici). Osjetimo kroz zajedništvo u Euharistiji, ali jednako tako i u osobnoj molitvi da se ta svekolika potreba Crkve tiče svakog od nas, naših obitelji, naših vjerskih zajednica.
