Liturgija Riječi Božje danas nam predstavlja Isusa iz Nazareta kao p r o r o k a. Na njega se odnose Mojsijeve riječi u prvom čitanju: Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Stoga evanđelisti, osobito kad se obraćaju Židovima, vole u Isusu gledati novog Mojsija. Da bismo shvatili dubinu poruke moramo znati što je to prorok? Prorok je nosilac Božje poruke. On donosi narodu verificiranu Riječ Božju, on je opunomoćeni navjestitelj Božje riječi. Preko njega sam nam Bog govori! Zato smo i u pripjevnom psalmu svi pozvani: ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda! Da se otvorimo riječi koju nam Bog upućuje preko proroka, jer nije važno samo čuti, već poslušati: njega slušajte!
Marko nam prikazuje Isusov proročki nastup u sinagogi Kafarnauma! Naglasci evanđelja su na n a u c i Isusovoj i reakciji ljudi koja je izražena riječima: zaneseni, zaprepastiše se, nove li i snažne nauke! Isus svoj nastup popraćuje i znakom: istjerivanjem đavla. Marko je osobito pažljiv za tu vrstu znaka, jer piše Rimljanima za koje je vlast nad duhovima osobit znak božanske vjerodostojnosti. Stoga je opis ovog istjerivanja đavla u funkciji Markove poruke: Isus je pravi prorok, za njega jamči sam Bog! To se vidi i po reakciji prisutnih: oni ne reagiraju na istjerivanje, već na nauku, novu i snažnu!
Od svega je najvažnije da liturgija d a n a s n a m a želi reći da je Isus iz Nazareta prorok! I sva čitanja su u službi toga: da ga prepoznamo kao proroka, da prepoznamo u njemu nosioca Božje poruke, navjestitelja Božje riječi! Da li sam došao do toga stupnja prepoznavanja Isusa? Što je On za mene? Prorok? Da li su onda njegove riječi za moj život mjerodavne i smjerodavne? U kojem su one odnosu prema mojemu životu? Možda mu čujem glas, ali ostajem „srca tvrda“, jer sam zaljubljen u svoje stavove, u svoje sadašnje stanje koje ne želim mijenjati?! Isus je opunomoćeni navjestitelj Božje riječi i On će mi sve ove nedjelja govoriti, nagovarati me, pozivati na promjenu mojega života! U pitanju sam samo ja: koliko i do koje mjere želim biti njegov učenik i „njega slušati“?!
