U velikom lancu ljudi koji pripravljaju put Gospodinu u svijet nalazi se i David, židovski kralj. Bog mu preko proroka Natana upućuje riječi koje ćemo čuti i u današnjem Evanđelju: Gospodin s tobom, bit ćeš velik, tvoje će kraljevstvo trajati dovijeka. David toga časa ni ne sluti da je on jedna stepenica u silasku Boga u ovu našu povijest: Da je to proroštvo koje će se na njegovom „sinu“ (potomku) ispuniti u punini. Tako je David ugrađen u Božji advent svijetu! On je tip Krista-Pomazanika na kojemu će se ove Natanove riječi ispuniti u punom značenju.
Evanđelje nam o tome nepobitno svjedoči. U tom Lukinom tekstu danas na poseban način prepoznajemo evanđelje-radosnu vijest. To je njegova meditacija, sva satkana od starozavjetnih niti, koja u sebi nosi veliku poruku o Bogu i čovjeku. Pred nama je Žena posljednja stepenica Božjeg adventa, vrata kroz koja će Bog zakoračiti u ovaj naš svijet, u ovu našu povijest. Ona će začeti silom Božjom, jer spasenje čovjeka je isključivo Božja inicijativa. Bog je kadar iz nemogućih ljudskih okolnosti izvesti svoja divna djela: djevica će začeti, stari panj isklijati mladicom! U Mariji će među nama zaživjeti sam Bog, to će čedo biti Sin Božji! Spajaju se nebo i zemlja! Bog i čovjek! Vječno i prolazno! Sve se to sastaje u jedinstvenoj osobi Isusa – Marijina sina. Vrijedno je ovdje sjetiti se pjesme Vladimira Nazora, Vjesnik:
Arkanđelov glas zamuknu. – Zaljulja se sva zemlja. Šušnu, zašumje na moru val, u lugu list a kao uzdah radosti, ko poklik sreće iza duga čekanja, od brijega k brijegu, s jednog mora drugome, R´ječ jedna tad se prosu po c´jeloj Zemlji: – K r i s t !
Isus iz Nazareta najdublji je Božji zakoračaj na ovu zemlju, u ovu našu povijest! On je sam advent Božji! I za tebe!
