KRIST KRALJ
JA SAM ROĐEN, JA SAM DOŠAO U SVIJET RADI OVOGA:
DA SVJEDOČIM ZA ISTINU
Isus je govorio u Otkrivenju da je Alfa i Omega. Alfa je prvo grčko slovo. Bog je u početku svega, svih stvari. Omega, posljednje grčko slovo: Bog je na koncu svega. Sve u njemu nalazi svrhu. Također se pjeva: Sve dolazi od njega, sve je u Njemu. Ovo je ono što se prvenstveno hoće reći blagdanom Krista kralja. Danas kada su sa svjetske pozornice otišli svi kraljevi i kraljevstva (ostalo još u Engleskoj, Belgiji, Švedskoj, Nizozemskoj, Španjolskoj, Danskoj – samo kao formalnosti), što li u našem doživljaju ono znači?
Skoro riječ ne znači mnogo, ali ako nešto znači onda je to neki monarhizam i vladanje odozgor. U svakom slučaju, ono što se misli pod kraljevstvom, očito, ne pripada Isusu Kristu. On se sam tih titula odrekao pred Pilatom. On je došao da služi, a ne da vlada. Njegov moto je ‘biti za druge’. Isusa su već za života i djelovanja htjeli zakraljiti. I bi zakraljen, skoro kad su pala kraljevstva. On je to uvijek vješto izbjegavao da ga se ne bi poistovjetilo s bilo kojom svjetovnom vlašću, da ga ne uvuku u politiku… On nije došao u svijet da bude konkurent bilo kojoj vlasti, iako su ga sve vlasti htjele ‘pridobiti’ za sebe i za svoju stranu. Često se željelo iskoristiti Isusovo ime da bi se pod tim imenom vladalo. Čak ga i Pilat želi ‘uvući’ među kraljeve, da bi ga zajedno s kraljevima i srušio. Ipak se u ljudskom rodu nije začeo uzvišeniji od Isusa Krista. Bog ga je začeo.
Nitko nije čovječanstvu potrebniji od njega, bez obzira na svjetska kraljevstva i vlasti svijeta. On je potreban ljudskoj nutrini. Čovjek, čovječanstvo trebaju Isusa kao svjetlo svojega životnog puta, kao novi život. On u ljudima budi, rasvjetljava božansku sliku. Svatko je od nas ta božanska slika, pa i kad nismo svjesni. Nečija je više ili manje zasjenjena, ali je božanska. I Isus dolazi da prepozna tu božansku sliku, a i da božanska slika u Isus prepozna svojega Boga. On je Alfa i Omega. Isusa trebaju očevi, djeca, mladi, svi ga trebaju, ali ne kao vlast nego kao spas. Kao Ljubav. Međutim, još su i danas prisutni svi oni koji ga hoće zakraljiti. Valjda, da bi u njegovo ime vladali. Stavljaju na njega krunu da je stave na sebe. Svi su danas prisutni kao i onda, svi su u nama prisutni. Iz toga je očito da nema ništa od njegova “kraljevstva”. On to izbjegava. Njega se upoznaje tek na njegovu putu. Ne na tronu, već u patnji, osuđenosti, siromaštvu, ljubavi – tako on ide ususret – tamo dolazi kao Spasitelj. Među takvima je njegovo kraljevstvo.
Njegovo je kraljevstvo tamo gdje se ljubi. Tamo on uspostavlja svoje kraljevstvo služenja a ne vladanja. Možda i danas još neki zdvajaju da li je Isus neki socijalni buntovnik – pa bi ga htjeli voditi (ili ga vode) na ispitivalačku stolicu. Na sve te stolice vode ga samo da mu ne dopuste da uđe u njihovo srce. Sve te ponude Isus je odbio u kušnjama u pustinji. Ipak ga ‘njegovi’ prevariše pa ga zakraljiše. Izgleda da je nad nama puno jači ‘prijatelj’ nego li ‘neprijatelj’. Ti, Isuse i danas si Prorok u poštenom srcu, Učitelj tražitelju istine. I kad mu nude palače, on ipak radije bira ‘siromašno srce’ negoli bogate palače i vile. I danas je Isus Učitelj ljubavi i dobrote (takvih je učitelja najmanje a najpotrebniji su). Ljudsko srce trebuje Isusa, a ne vlast i silu… Ljudski život i srce u njemu čeznu za Isusovom riječju. Čovjek sanja pojavu Sina Čovječjega, Sina Božjega… Još i danas sva svjetska zvona zvone na sve četiri strane svijeta na slavu Isusa skromnika, toga učitelja. Još ti se Isuse i danas ljudi klanjaju i klanjati će ti se kao vječnoj ljubavi jer Ti si Sin Božji i Sin ljudski.
Ti si naš spoj Neba i zemlje, Boga i Čovjeka. Ni oružje, ni mučeništva, ni ideologije raznih boja neće zaustaviti tvoje korake prema ljudskim srcima. Na križu si razotkrio bijedu ljudsku i ljubav božansku. Na tebi se pokazalo kako mržnja ne primjećuje ljubav, a isto tako, ti si ljubio tog čovjeka koji i mrzi… Ti si duša, ti si rođen da svjedočiš Istinu, da otkriješ istinu. Istina (životna istina) čovjeka spašava. Isus je istina koja donosi spasenje ljudskom životu. On je istina koju traži čovjek cijelim svojim bićem: i logikom, i voljom i osjećajima. Cijeli čovjek. Kao što je kraljevstvo Božje smješteno u nutrinu, tako je i Isusovo kraljevstvo u nutrini. Nema nikakvog odnosa prema vlasti već je usmjereno prema čovjekovom oslobođenju, buđenju, putu u vječnost – prema Bogu.
Marijan Jurčević, OP
