33. Nedjelja kroz godinu (u godini A)

Talent je upravo po ovoj Isusovoj prispodobi dobio svoje značenje koje danas ima: dar, nadarenost, obdarenost. Inače je to bila novčana vrijednost izražena u zlatu, i to vrlo velika. Riječ Božja htjela bi nas staviti pred činjenicu da smo  talentirani  i to od Boga. Bez obzira da li je to jedan talent ili više njih, svatko je od nas nadarenik Božji. No, čovjek svoju talentiranost mora dobro upotrijebiti, ona je  šansa,  kapital s kojim treba raditi. Ne smije nas obeshrabriti niti činjenica da smo možda dobili samo jedan talent, pa to obezvrijediti, već savjesno i odgovorno surađivati i ulagati ono što smo primili. Za konačnicu nije važno koliko smo primili, već kako smo primljeno upotrijebili. Evanđelje nas želi staviti pred konačnu činjenicu našega života: jednog dana morat ćemo stati pred gospodara i položiti račun kako smo upotrijebili svoje talente, darove i sposobnosti kojima smo za života bili obdareni! To je ono što na kraju ni jedan čovjek ne može izbjeći!

Prvo čitanje nam za uzor stavlja  ž e n u:  vrijednu i radinu, čije ruke ne miruju, kojoj vrijeme ne prolazi uzalud. Odlomak iz knjige Izreka naglašava i sporednost vanjštine, i puno su vrjednije marljive ruke, ispruženi darovi siromahu i ruka koja daruje nevoljnika, nego li ljepota lica, čar i ljupkost izgleda! Prema čemu je usmjerena naša pažnja? Vanjštini ili nutrini, prolaznome ili onome što trajno ostaje?!

Poruka je tim aktualnija, što nas Pavao  opominje „da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći“, kad svi budu govorili „mir i sigurnost“, tako iznenada kao što trudnicu spopadaju trudovi. Po krštenju  postali smo sinovi svijetla i taj nas Dan ne bi smio iznenaditi! Vrijeme koje nam još preostaje mora biti vrijeme maksimalne založenosti, iskorištavanja talenata koji su nam povjereni, da bismo što spremnije jednoga dana mogli stati pred Krista, koji će doći suditi žive i mrtve.

Be Sociable, Share!
Duhovna misao

Božja prisutnost

Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.