Talent je upravo po ovoj Isusovoj prispodobi dobio svoje značenje koje danas ima: dar, nadarenost, obdarenost. Inače je to bila novčana vrijednost izražena u zlatu, i to vrlo velika. Riječ Božja htjela bi nas staviti pred činjenicu da smo talentirani i to od Boga. Bez obzira da li je to jedan talent ili više njih, svatko je od nas nadarenik Božji. No, čovjek svoju talentiranost mora dobro upotrijebiti, ona je šansa, kapital s kojim treba raditi. Ne smije nas obeshrabriti niti činjenica da smo možda dobili samo jedan talent, pa to obezvrijediti, već savjesno i odgovorno surađivati i ulagati ono što smo primili. Za konačnicu nije važno koliko smo primili, već kako smo primljeno upotrijebili. Evanđelje nas želi staviti pred konačnu činjenicu našega života: jednog dana morat ćemo stati pred gospodara i položiti račun kako smo upotrijebili svoje talente, darove i sposobnosti kojima smo za života bili obdareni! To je ono što na kraju ni jedan čovjek ne može izbjeći!
Prvo čitanje nam za uzor stavlja ž e n u: vrijednu i radinu, čije ruke ne miruju, kojoj vrijeme ne prolazi uzalud. Odlomak iz knjige Izreka naglašava i sporednost vanjštine, i puno su vrjednije marljive ruke, ispruženi darovi siromahu i ruka koja daruje nevoljnika, nego li ljepota lica, čar i ljupkost izgleda! Prema čemu je usmjerena naša pažnja? Vanjštini ili nutrini, prolaznome ili onome što trajno ostaje?!
Poruka je tim aktualnija, što nas Pavao opominje „da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći“, kad svi budu govorili „mir i sigurnost“, tako iznenada kao što trudnicu spopadaju trudovi. Po krštenju postali smo sinovi svijetla i taj nas Dan ne bi smio iznenaditi! Vrijeme koje nam još preostaje mora biti vrijeme maksimalne založenosti, iskorištavanja talenata koji su nam povjereni, da bismo što spremnije jednoga dana mogli stati pred Krista, koji će doći suditi žive i mrtve.
