Brojni su oni, koji će ovih dana posjetiti gradove mrtvih, naša groblja. Već se kroz nekoliko dana može vidjeti zamjetljivo gibanje u pravcu groblja. Ljudi polaze na grobove svojih, da ih urede, da ih okite cvijećem. Groblja kao da ožive kroz ove dane na početku mjeseca.
Da li je to neko besmisleno oživljavanje uspomena, koje su za mnoge možda još presvježe i prebolne, a da bi se tom poslu pristupilo s indiferentnošću gledaoca? Da li je to neko improvizirano ponovno ukopavanje, koje može samo jače izazvati ljudsku bol, sjetiti na prazninu, osamljenost onih koji ostaju?
Što mi kao kršćani možemo reći ljudima koji ulaze u groblje?
Vjerojatno bi naše riječi zvučale prazno i neuvjerljivo, ali ako se poslužimo riječima Kristovim, možda će uspjeti prodrijeti do srdaca ljudskih. To su riječi utjehe i života, nade i vjere, to su riječi koje pobjeđuju žalost i bolest, patnju i smrt, i navještaju svjetlo uskrsnuća: „JA SAM USKRSNUĆE I ŽIVOT! Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, NEĆE UMRIJETI NIKADA!“
„Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima ž i v o t v j e č n i.“
„Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek!“
Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih. Buduću da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u KRISTU SVI OŽIVJETI (usp. 1 Kor 15, 20-22).
