30. Nedjelja kroz godinu (u godini A)

Prvo čitanje ukazuje nam na tešku ekonomsku i socijalnu situaciju  u židovskom narodu koncem 8. stoljeća. Ona je osobito pogađala pojedince, naročito strance, pridošlice, udovice i siromahe. Prorok, svjestan te situacije, daje određena rješenja, koja su i danas, nakon 20 stoljeća još uvijek aktualna po svojoj poruci, premda u nešto izmijenjenom obliku. Nikoga ne tlačiti niti mu nanositi nepravde, ne koristiti svoj bolji položaj koji ti daje služba ili veće posjedovanje, da se drugi pokraj tebe osjeti jadan, nemoćan, sirotinja. Lihvarstvo, pretjerano uzimanje kamata, iskorištavanje tuđe nepovoljne situacije za vlastitu dobit, to su grijesi koji vape u nebo!  Nema takve pravednosti, tvojega prava na neku stvar ili posjed koje bi moglo i smjelo povrijediti ljubav prema sučovjeku, bližnjemu. Čitanje nam upravo to želi reći, da je Bog osjetljiv na postupanje sa svakim čovjekom a posebno siromašnim i ugroženim. Ljubav mora biti osnovni normativ ponašanja! Vrijeme je da se mi, kršćani zapitamo da li nas ljubav vodi dok procjenjujemo stanarine podstanarima, dok dajemo oglase u novine da primamo bračne parove bez djece da ne bi narušili naš komoditet, dok sebično čuvamo svoj novac, tajimo ga i ne želimo posuditi, premda je drugome u tom času i te kako potreban! Da li smo se barem priključili djelovanju našega Karitasa koji nastoji ublažiti onu najosnovniju neimaštinu, da svi imaju kruha i krumpira, da se mogu ugrijati tijekom zime. Ima  mnogo toga što u našem ponašanju, upravo u odnosu na druge, nemoćne i ugrožene, što vapi k Bogu.

Evanđelje pred nas stavlja zapovijed LJUBAVI kao temeljnu strukturu našega ponašanja: ljubav prema Bogu i bližnjemu. Uočimo kako ih Isus povezuje: druga je ovoj jednaka! Još za Boga imamo neki osjećaj, ali za bližnjega ni izdaleka koliko bi trebalo! Evanđelje nam ukazuje na nužnu povezanost tih dviju  ljubavi i činjenicu da se Bogu možemo približiti samo preko čovjeka i u mjeri  ljubavi prema čovjeku. Te dvije ljubavi bît su i srž svih drugih zapovjedi i našega obdržavanja, ili kako kaže Isus: o njima visi sav Zakon i Proroci. Često smo jako zauzeti vanjskom korektnošću obdržavanja, koja je šuplja bez ljubavi. Ne obdržavanje posta na Badnjak (makar nije obavezan) smatramo svetogrđem, ali da Božić prođe a mi nekog siromašnog nismo obdarili, to ni ne zapažamo!

Be Sociable, Share!