Što nam je činiti?
Gospodine, s Ivanom Krstiteljem bio si sigurno jako zadovoljan. On je vjerno tvoju prenosio poruku i pripravljao ljude za tvoj dolazak. U tome je bio izravan i jasan. Ljudi su mu dolazili s temeljnim pitanjem: “Što nam je činiti?” Davao je svakome odgovor po kojem se taj mogao ponašati i živjeti. I mnogi su se opredijelili za život obraćenja i pokore i iščekivali su tvoj dolazak. Bez te priprave, Isuse, riskiramo da te ne prepoznamo, da ne uočimo ono bitno. Međutim, Gospodine, i pored Ivanovog pozivanja malo je ljudi kasnije krenulo za tobom. Malo se ljudi okrenulo k tebi i svoj život vezalo uz tebe. Bilo je tu tek nekoliko učenika koji su poslušali Ivanov poziv i krenuli za tobom. Drugi te nisu tako jasno otkrili niti prepoznali.
I mi trebamo nešto učiniti. Svake godine o došašću taj se izazov ponavlja. Može se dogoditi da te ni mi ne otkrijemo u onom svjetlu u kojem ti želiš doći i pohoditi svoj narod. Moguće je da i mi propustimo životnu priliku. I nama je nešto činiti. To je program obraćenja, program novoga života, program promjene svega čime bismo mogli staviti u pitanje tvoj dolazak i svoju spremnost da te dočekamo.
Ivan je sve učinio za tebe, izložio se je, bio je vjeran svojim riječima, revnovao je za tvoj zakon, riskirao je i svoj život. Mučenički ga je za tebe darovao. On je zaista sve učinio! A ipak, on sam u svojoj skromnosti govori da nije dostojan ni da ti odriješi remenje na obući. Nije dostojan najponiznije službe koju je u ono vrijeme rob činio svome gospodaru. On te već prepoznaje u sili i slavi. Pokazao te je ljudima i svojim učenicima izgovaraj ući proročke riječi: “Evo Jaganjca Božjega!”
Mi još nismo sve učinili. Još nismo spremni. Možda te zato, Gospodine, niti ne prepoznajemo kao Jaganjca Božjega, kao onoga koji je život svoj dao za nas, kao onoga koji nas je svojom prolivenom krvlju spasio od uništenja, od propasti. Možda zato jer ne činimo sve što možemo, ne otkrivamo te kao blagoslov i kao spasenje. Srce kao da nam je još uvijek zatvoreno za svu svjetlost i snagu kojom želiš obasjati naš život svojim otkupljenjem.
Isuse, što nam je činiti? Kršteni smo tvojim krštenjem. To je krštenje Duhom. Ivan govori i o krštenju ognjem. Je li zaista u nama, po tvojoj milosti, spaljeno sve što ne pripada tvojem svijetu, što ne pripada kraljevstvu Božjem? Katkad se bojimo tog ognja kojim krstiš. Međutim, snagom tvoje Riječi na djelu je tvoj Duh Sveti kojim si ti sam bio pomazan i po kojem si ostvarivao svoja spasiteljska djela i svoje poslanje. To je sila Duha Svetoga koji se pojavio nad apostolima na Duhove u obliku ognjenih jezika, kao oganj, oganj ljubavi, oganj kojim ti, Isuse, izgaraš za sve nas.
Dođi, Gospodine Isuse, i spali tim ognjem sve što je u nama ustajalo. Nismo dostojni odriješiti remenje na tvojoj obući, Isuse! Još puno manje nego tvoj sluga Ivan. Ali, pouzdajemo se u snagu tvoje milosti, u silu kojom si nas obdario u trenutku krštenja. Vjerujem da snaga toga sakramenta i danas djeluje u našim dubinama i da je potrebno već ovog došašća otvoriti se toj milosti koja je duboko pohranjena u našoj duši. Dođi, Isuse, i spasi nas!
fra Zvjezdan
