Korizma je vrijeme i prostor susreta Boga i čovjeka. Taj se susret treba dogoditi prvenstveno kroz vjeru i obraćenje. Kroz Božju Riječ koju čitamo, Bog nas stalno nagovara, zove i potiče na to. Slični smo često, smokvi iz današnjeg Evanđelja kojoj gospodar uzaludno prilazi tražeći ploda. Ono što nas drži to je Božja beskonačna strpljivost s nama i našim slabostima i grijesima. Ali, budućnosti nemamo ako se ne obratimo, jer kako kaže Isus u današnjem Evanđelju “ako se ne obratite svi ćete izginuti”. Uzalud nas grije sunce Božje strpljivosti, ljubavi i oproštenja, ako se mi tome kroz obraćenje i povjerenje ne želimo izložiti. Ostajemo tada u tami i sjeni smrti. Nije dosta samo to što pripadamo Crkvi. Na to nas posebno upozorava Pavao. Mnogo je Židova sudjelovalo u izlasku iz Egipta, prešlo preko Crvenog mora, jelo manu u pustinji, ali većina nije bila po volji Bogu. Ono što se traži jest osobno otvaranje Bogu, radikalni zaokret vlastitog života Bogu i Božjim vrednovanjima. Bog neće nikada zakazati. On je tu, On je Prisutnost, on želi spasiti i izbaviti, uvesti u “zemlju dobru i prostranu”, otvoriti čovjeku novi, bolji život. Zato ga danas slavimo u pripjevnom psalmu: Milosrdan je i milostiv Gospodin, On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje, on ti od propasti čuva život….(Ps 103). Korizma je poziv blizini, zajedništvu s Bogom. To je poziv da ostavimo sve što nas u tome sprečava, da svojem grijehu kažemo NE! Korizma je poziv na preorijentaciju života!